Ottošestvije: Kolumna Otta Barića 24 ( Split )

Nakon jednog finog ručka u čudesnom dvoru renesansne palače smještene unutar još veličanstvenije palače cara Dioklecijana a pod dojmom dvadesetak stoljeća sveprisutne urbanosti, osjetio sam onaj sretan trenutak kada je sve onako kako treba biti.

U Splitu se nisam našao slučajno, Split je usputna stanica mojih odlazaka i dolazaka prema Korčuli, ali Split je i puno više jer sam već šest godina vezan za Split jednim od najznačajnijih projekata moje karijere. Projekt znakovitog naziva "West Gate" se polako bliži kraju, dva tornja polako mijenjaju siluetu grada a pozitivne reakcije su dokaz da sam pogodio duh mjesta….

Pitate se kakve to ima veze sa mojom "food" kolumnom? Ima naravno u notornoj činjenici da već šest godina manje ili više uspješno pokušavam fino jesti u gradu pod Marjanom. Bilo je tu sjajnih objeda, Paradigma fali li fali, Perivoj nije više isti bez Maroka

Gajskog a puno je solidnih ali ipak prosječnih.

Ovaj put sam odlučio probati kakvu kartu je složio Braco Sanjin pokraj Zlatnih vrata. Restoran O' Zlata ima lokaciju, ima setting koji je opisan u prve dvije rečenice ovog taksta i ima Bracu koji je tipično mediteranski uz malo vitra prešao u zimskom prijelaznom roku 🙂

Za predjelo sam odabrao juneći carpaccio, klasično pripravljen, meso vrhunsko, jelo fino začinjeno, lijepo ali ipak vrlo uobičajeno. Moj izbor, pa nemam pravo prigovarati.

Ovdje treba napomenuti da Braco osobno kuha samo navečer pa za ručak nema mogućnosti prepustiti se degustaciji.

Glavno jelo je bilo senzacionalno, rekonstrukija viškog brudeta, krema od graha, puna aroma mora, tuna, brancin, brbavice, velika kozica, sve fino i friško, jako aromatično i ukusno.

Dodao sam Meneghettijev Merlot uz malu zamjerku da je izbor vina na čaše ipak premali za ovakvo kuhanje, no tu sam možda prerazmažen…..

Desert, sjajan, pa čak hrabar, sladoled sa crnim tartufom je jako intenzivan i ponuditi ga uz mali čokoladni soufle je vrlo hrabro ako nisi u Livadama 🙂

Sve u svemu mogu reći da imam novo mjesto za ručak u Splitu.

Tekst i fotografija: Otto Barić_