Ottošestvije: Kolumna Otta Barića 45 ( Apetit, Bistro Apetit by Marin Rendić )

Zagreb trenutno doživljava renesansu. Nije to renesansa sa veliko R, nije na žalost stremljenje klasičnim vrijednostima i uzvišenim ciljevima. Riječ je o snažnom uzletu restoranske scene koju bi weekend pisac kao ja nazvao renesansa.

Puno je novih imena, neki chefovi popunjavaju nastale praznine a neki samo nadogradjuju svoje poduhvate….

Jedan od novih u Zagrebu je Marin Rendić, uspješan restaurateur, sjajan chef kojeg ja pamtim iz kultnog Pepe Nera u Novigradu Istarskom. Jedan od prvih koji je ozbiljno krenuo u molekularnu kuhinju i definitivno jedan od prvih koji je iskustvo tražio u svjetskim top restoranima, kuhao je u Nomi, Arzaku… a sada stoluje u Bistrou Apetit na zagrebačkom Cmroku.

Prošlo je nekoliko tjedana od službenog otvorenja, po mojoj procjeni dovoljno da se kuhinja uhoda, pa je došlo vrijeme vidjeti kako Marin Rendić planira vratiti sjaj pomalo posrnulom, svojedobno najboljem restoranu u Hrvata.

Chiavalonovo mlado ulje, fini hrskavi domaći kruh, arancini od crnog rižota….

početak je obećavao vrhunski užitak.

prvi tanjur je bio meni najbolji, divni, potpuno svježi, sirovi škampi sa narančama mariniranim u cikli, senzacionalno

rakovica je bila jako fina, elaborirana, sa kavijarom od bijelog aceta.

toplo predjelo, još jedan sjajni tanjur, kremozna palenta, sipa na crno, pjena od parmezana, jako ukusno i oku ugodno.

glavna jela, rib eye i zubatac ne mogu proglasiti promašenim ali definitivno nisu bili u istoj ligi sa predjelima, ovdje ima dosta mjesta za doradu i napredak, kao da je mašta posustala….

Na našu veliku žalost ni deserti nisu donijeli bitan odmak od solidnog prosjeka,

sladoled radjen pred nama sa tekućim dušikom je vizualno atraktivan, mala reminiscencija na Time, u kojem je chef Rendić ostavio duboki trag, no nedovoljno precizan u izvedbi. Za druga dva kolačića vrijedi ona o slici i tisuću riječi.

Sve u svemu Bistro Apetit ima sve predispozicije da bude medju top tri u Zagrebu no Marin Rendić će morati ipak dati malo više sebe da se tako pozicionira….

Tekst i fotografije: Otto Barić