Istra je svoju uglednu reputaciju jedne od najatraktivnijih gurmanskih, a samim time i turističkih destinacija, izgradila na raskoši prirodnih autohtonih proizvoda – tartufa, maslinovog ulja, vina, pršuta, sira te ribljih i raznih drugih delicija. O istarskom vinu pisali su antički pisci, istarsko maslinovo ulje spominjalo se još prije dvije tisuće godina u prvoj rimskoj kuharici, prvi zapisi o pršutu otisnuti su na glagoljici, no o tartufima se do prije stotinjak godina nije znalo previše toga.
Kako to onda da se Istra za praktički jednu generaciju uspjela profilirati kao svjetski poznato nalazište i uživalište u tartufima? Odgovor na to pitanje počinje pričom s kraja prošlog tisućljeća, točnije u studenom 1999. godine, a na neki način se može reći kako se kraj priče proteže sve do sada, jer se i trenutno u Istri naporno radi kako bi tartufi ostali na ovom pijedestalu koji zaslužuju.
No, vratimo se na taj presudni kraj milenija. Zimski uvjeti tog studenog mjeseca bili su idealni za tartufare, konkretnije njihovu potragu za istarskim bijelim tartufima, a na jednu takvu ekspediciju u Motovunsku šumu, nedaleko od mjesta Livade, uputio se i gosp. Giancarlo Zigante, iskusni lovac i zaljubljenik u ovaj neobično čarobni podzemni gomolj. Teško da je mogao slutiti kako će baš ta potraga za tartufima prerasti u nešto dosad neviđeno na ovim prostorima, iako se kao i svaki majstor svoje struke, potajno nadao kako će tartufi jednoga dana postati nešto bitno, kako u hrvatskoj tako i u svjetskoj gastronomiji. I nije pogriješio u nadanju jer je kraj milenija obilježen uistinu na spektakularan način – pronalaskom istarskog bijelog tartufa rekordne težine od 1310 grama, koji je kasnije prikladno nazvan Millenium, a koji je svom novom vlasniku i sebi osigurao mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najveći do tada pronađeni bijeli tartuf na svijetu.
Iako velike zasluge kod pronalaska tartufa dakako moraju pripisati i njegovom vjernom psu tragaču, kujici Diani, ono što je uslijedilo nakon što je ovaj rekordni primjerak izvađen iz zemlje idejom i djelom pripada samo gosp. Ziganteu čiji je idući potez na neki način odredio sudbinu tartufa u Istri. Gotovo svatko od nas vjerojatno bi svoj Millenium utržio najvećem ponuđaču, no Giancarlo Zigante imao je drugačije planove. Umjesto prodaje i brze zarade, odlučio je napraviti proslavu i tartuf vrijedan Guinnessove knjige rekorda poslužiti posjetiteljima festivala u obliku ukusnih delicija. S jedne strane priča o rekorderskom tartufu je obišla svijet, a s druge su pak Istrijani, domaći ljudi, dobili priliku upoznati se s blagodatima tartufa koji prije ovog događaja kao da je oduvijek bio prisutan, no u neku ruku zapostavljen, da bi se tek kasnije pokazao kao istinski dragulj ovog poluotoka.
Uz sve to treba reći kako i “tajming” nije mogao biti bolji. Turizam na hrvatskoj obali, osobito u Istri, počeo je cvjetati, tražila se ona dodatna ekstravagantnija, elitnija i posebnija ponuda, što je u neku ruku definicija samog tartufa. Kada su se dojmovi napokon malo slegnuli, gosp. Zigante, istarski kralj tartufa kako su ga mnogi nazivaju, krenuo je s pripremom za otvaranje trgovine s tartufima i proizvodima od tartufa te prvog restorana u Hrvatskoj specijaliziranog za pripremu specijaliteta s tartufima. Danas, desetljeće i pol kasnije, gotovo da nema gurmana i zaljubljenika u tartufe koji nije čuo za mjesto Livade i restoran Zigante koji se u međuvremenu okitio i brojnim gastro nagradama i priznanjima, te u konačnici članstvom u prestižnom europskom udruženju Jeunes Restaurateurs d’Europe. Svojim gostima nude potpun doživljaj tartufa, od pokaznih potraga za tartufima u pratnji stručnih vodiča, smještaja u luksuznim sobama, prodaje proizvoda od tartufa, specijaliteta i delicija od tartufa s menija Damira Modrušana, renomiranog chefa i eksperta za jela s tartufima restorana Zigante, a tijekom jeseni u Livadama se održavaju i Dani Zigante tartufa, maratonski festival koji traje deset vikenda za redom i koji nudi sve ono najbolje i najneobičnije od istarskih tartufa.
Sve u svemu, školski primjer kako jedan događaj u životu isprovociran trudom i iskustvom te prošaran malom dozom sreće, pretvoriti u uspješan poslovni potez, no što je još važnije, proširiti ga do granica svjetskog uspjeha koji aktivno pridonosi razvoju i prepoznatljivosti Istre kao jedinstvene gastro destinacije.
Tekst: Andrea Pančur
Fotografija: Andrea Pančur, arhiv Zigante
