Dalmatinski pršut za prste polizat

Pod sloganom kao nekad u Dugopolju nastaju vrhunski dalmatinski pršuti Smjeli, koji se mogu kupiti i u centru Zagreba

Ako se ovoga ljeta tijekom odmora u Dalmaciji niste pobrinuli da na vašem stolu u hladnijim danima zamiriši vrhunski dalmatinski pršut, na raspolaganju su vam dvije opcije. Možete direktno kontaktirati proizvođače svoje omiljene dalmatinske delicije i moliti ih da vam ju dostave na adresu ili se baciti u potragu po zagrebačkim pršutoreznicama, delikatesnim dućanima i šoping centrima.

Želite li skratiti slatke muke i iznenaditi nepce provjereno odličnim dalmatinskim pršutom, prošećite do centra Zagreba. U Ilici se smjestio dućan Smjeli istoimene tvrtke iz Dugopolja. Njezini pršuti nositelji šampionskih titula na međunarodnim i domaćim sajmovima, osvojit će vas osebujnom aromom, blagim slanim okusom i crvenkastom bojom.

Nije svaki pršut dalmatinski

„Ne može svaki pršut proizveden u Dalmaciji nositi ime dalmatinski. Ta čast pripada samo onom koji je proizveden po strogoj specifikaciji i zaštićen EU oznakom zemljopisnog podrijetla“, ističe Vlade Prančić, vlasnik tvrtke Smjeli te dodaje kako je specifikacijom strogo propisana svaka pojedina faza proizvodnje kroz parametre koji se moraju poštovati.

Vlade Prančić – Smjeli

„Propisana je čak i vrsta drveta koju je dozvoljeno koristiti prilikom dimljenja, a to su grabovina, bukva i hrastovina. Ovo je jedan od rijetkih proizvoda koji u sebi ne sadrži nikakve aditive, konzervanse i bojila, a važno je i istaknuti da bez obzira na podrijetlo sirovine ona mora biti visoke kvalitete“, ističe Vlade, kojem su znanje u proizvodnji pršuta prenijeli otac i djed. U njihovoj konobi u Dugopolju nikad nije nedostajalo pršuta, a najbolji primjerci iznosili su se u posebnim prigodama i za vrijeme blagdana.

U odličnim uvjetima i idealnom prirodnom okruženju, po toj tradicionalnoj recepturi i pod sloganom kao nekad, nastaju pršuti Smjeli koji su zaveli najzahtjevnija nepca i poznavatelje ove tražene dalmatinske delicije.

PR: Alma radoš, Lollipop

Fotografija: Nikola Zoko i Rene Karaman