Ladin NUTRISAPIJENS: Dugovječnost i prehrana

Najveća koncentracija dugovječnih ljudi postoji na otocima Okinawa, Sardiniji, Ikariji, poluotoku  Nicoya u Kostarici, Loma Lindi u Kaliforniji  (tzv. plave zone) i imaju neke zajedničke  prehrambene navike na koje svakako vrijedi obratiti pozornost:

  • Jedu  cca 80%  hrane u obroku od onoga što bi stvarno mogli pojesti
  • Zastupljene su raznolike i isključivo prirodne namirnice (ovisno o podneblju i pojedinoj tradicionalnoj prehrani),a  tradicionalno se dio  namirnica konzumira  u fermentiranom obliku (probiotici)
  • U njihovoj prehrani  nisu prisutni nadodani šećeri niti rafinirani oblici žitarica
  • Zastupljeno je puno povrća i dovoljno voća čime je zagarantiran i visok dnevni unos biljnih vlakna i antioksidansa
  • Prvenstveno riba i morski plodovi čine primarni izvor bjelančevina životinjskog podrijetla  uz vrlo male količine mesa (soja i sir su alternative), a biljne bjelančevine su značajnije zastupljene
  • Tradicionlno upotrebljavaju  dobre  masnoće, uz odličan odnos omega 3 i omega 6  masnih kiselina
  • Dovoljno su  izloženi  suncu pa  dobivaju dovoljne količine  vitamina D

Kada razgovaramo o našim bakama i djedovima i kada uvidimo da je i među njima bilo vrlo dugovječnih ljudi, možemo sagledati  kako su živjeli i što su jeli. Uz naravno puno drugačiji način života koji su vodili, pa tako npr bili fizički aktivniji, mršaviji i vitalniji, možemo uvidjeti da su jeli tradicionalnu, neprerađenu hranu svog podneblja i da je bilo mnogo podudarnosti s prehranom stanovnika tzv.plavih zona.

Međutim, istraživanja nad mlađim genracijama stanovnika Okinawa otoka * pokazala su da su mladi, osim drugačijeg načina života, napravili  poveći odmak od tradicionalne prehrane; povećali su kalorijski unos, unjeli  više mesa i mliječnih proizvoda, smanjili unos povrća i voća, narušili dobar odnos omega 3 i omega 6 masnih kiselina i kao rezultat toga skratili očekivani životni vijek zbog  povećanja smrtnost uslijed kardiovaskularnih i drugih modernih bolesti već u mlađoj dobi.

Stoga možemo zaključiti da svakako trebamo zahvaliti majci prirodi ako smo naslijedili odličnu genetiku naših predaka, ali istovemeno moramo biti svjesni  da nas dobra genetika  neće moći u potpunosti  štititi ukoliko se nekritički prepustimo modernoj prehrani koja se značajno udaljila od prehrane naših starijih članova obitelji i koja je uzrok mnogih bolesti modernog društva.

* https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18924533

 

Lada Šnajder