Prošli tjedan mi je ponovno priuštio jedan zvjezdani gastro trenutak u režiji moje Anabele. Pojavila se jedna audicija u Stockholmu na koju je pozvana a ja sam se pozvao kao pratnja. Moram priznati na svoju sramotu da sam proputovao veći dio znanog i neznanog svijeta i skoro sve kontinente no u Stockholmu još bio nisam, pa eto prilike….
Pronašli smo krasan mali design hotel u centru i jedan vrlo interesantan restoran u blizini.
Restoran se zove Ekstedt po vlasniku koji je naravno i chef i ima zvjezdani status po Michelinu, što nije bio glavni trigger jer je Stockholm i inače vrlo gusto naseljen zvjezdicama.
Glavni razlog je naravno bila priča….
Chef Niklas Ekstedt je sa sjevera Švedske i nakon što je probao doslovce sve, od molekularne kuhinje do tv studija odlučio je vratiti se iskonskim vrijednostima i okusima svog djetinjstva. Naravno da ovo zvuči pomalo stereotipno, no realizacija priče je sjajna.
Restoran je tjednima unaprijed rasprodan, kako to bude kod traženih chefova, no uspjeli smo dohvatiti stol i zaroniti u Niklasov svijet.
Jedan od bitnih elemenata kojim se igraju pri stvaranju hrane je živa vatra, u restoranu su tri različita ognjišta i jako puno različitih komada drva koje na razne načine koriste u kuhinji.
Hrana koja dolazi za stol je puna okusa i mirisa, vrlo intenzivna i maštovita. Karte nema nego se bira izmedju 4 ili 6 slijedova uz vinsku ili bezalkoholnu pratnju.
Pozdrav iz kuhinje je došao u obliku male zdjelice dimljenog mesa soba, crvenih bobica i peršina a uz to male švedske palačinke, za prste polizat i to ne samo jer nije bilo bešteka na stolu…
Dagnje dimljene na vatri od bora, sušena i dimljena raža i pjena od motara.
Ovaj tanjur je za mene bio senzacija večeri, kratko zaprženi, gotovo sirovi i savršeno svježi škamp na kremi od celera poslužen sa komadićem srnetine, genijalno.
Naravno da kruh peku sami u krušnoj peći, no i putar je domaći, gotovo na granici vrhnja ali nevjerojatno ukusan.
Losos kratko pečen na drvu smrike uz dodatak kelja i kelja pupčara
Lokalne šumske gljive sotirane na sijenu sa prefinim komadićem brizla. Opako fino
Divlja patka pečena na brezovom drvu sa komoračem
i za kraj tipični kolačić od badema iz pećnice na drva sa mariniranom kruškom i sladoledom od žita….
sjajna večera u ugodnom, do zadnjeg mjesta ispunjenom restoranu, briljantni okusi, sjajna vina, težište na Francuskoj i Italiji, cjenovno malo više nego u Zagrebu ali sve u svemu ne pretjerano skupo no definitivno senzacionalno dobro.
Nadam se da će Anabela uspjeti na ovoj ili nekoj drugoj audiciji u Stockholmu jer bih rado volio imati povoda za ponovni posjet….
Tekst i fotografije: Otto Barić
