U životu svatko ima nekoliko mjesta koja ga obilježe, mjesta kojima se cijeli život vraća i mjesta koja postanu dio njega. Moj život je vezan uz Zagreb, grad moga rodjenja, Innsbruck i Beč gdje sam odrastao i Korčulu, grad kojem se već 40 godina vraćam….
Ne bih želio da ovaj pomalo filozovski diskurs krene u krivom smjeru jer ipak je ovo kolumna o mojim kulinarskim i inim putešestvijama, ali vidjet ćete da ipak nekamo vodi.
Vrlo rijetko mi se desi da unutar tri dana jedem 5 puta u istom restoranu, doduše, istina je i da sam rijetko tri dana za redom u istom gradu.
Bilo kako bilo približava se sezona, ljetna turistička naravno i zbog toga eto nas na Korčuli, u Korčuli i kod Marka Gajskog u LD Restoranu, restoranu koji ima jedan od najljepših pogleda i jedan od najinteresantnijh jelovnika na Jadranu.
Kao prvo mislim da je nužno napomenuti da sam i ja ugostitelj, niže vrste, no ipak ugostitelj. Tijekom ljeta vodim malu kušaonu lokalnih vina Korčule i Pelješca znakovitog naziva BARić. Taj “posao” je naravno samo alibi za quality time na moru i neograničene količine Grka, Pošipa i Plavca u kombinaciji sa kulinarikom koju otok Korčula nudi.
Tu moram prekinuti tok svijesti i vratiti se na novi menu koji je Marko Gajski postavio za ovo proljeće u Palači Lešić Dimitri, prekrasnom malom delux hotelu, članu Relais & Chateaux i perjanici korčulanske hotelske ponude.
Probali smo u tih pet seansi nekoliko iznimnih jela, počevši sa Markovom dekonstrukcijom viške pogače, hrskavo, puno finih okusa, apsolutno savršeni mediteranski zalogaj. Kamenica sa perlicama aceta, svi okusi mora koncentrirani u jednoj školjki i carpaccio od škrpine sa butargom, intenzivno, citrično, sjajno!
Lokalni favorit su Žrnovski makaruni, nama je servirana verzija sa grdobinom, butargom i blago kiselim porilukom, sjajno! Markov tatarski beefsteak, autorski uradak jednog često već dosadnjikavog klasika, zavodljiv i formalno savršen. Sipa sa bobom, njoki, 2 obrade sipe…..pomalo mi fale riječi
Kod glavnih jela tu je vrlo uspjela kombinacija škrpine i poriluka, ponovno citrično, lagano kiselo, jedno fino ljetno jelo, i močni striploin, sa rižotom od krumpira i cikorijom….
Deserti, kodnih naziva “more” što stoji za čoksu sa soli i “pijesak”, semifredo od oraha i kolač od rogača, vrlo ukusni , atraktivni i primjereni ostatku menua.
Stara narodna kaže da jedna lasta ne čini proljeće!Ako je to igdje primjenjivo onda sigurno u Korčuli. Do prije samo pet, šest godina to je bilo mjesto gdje se uz časnu iznimku uvijek korektne konobe Adio Mare doslovno nije imalo šta pojesti. Riba se lovila zimi i u velikim škrinjama je dočekivala sezonu i nezahtjevne goste…..
No uz sve probleme i maksimalno kočenje od strane lokalnih “ugostitelja” LD je probio led, pojavio se simpatični restoran Filippi u direktnom susjedstvu, mladi gazda Ante krenuo je u gastro renesansu Adio Mare, pojavio se i Jadran Jeričević i njegov Nonno koji je vrtoglavo dignuo nivo kuhanja, a mora se priznati i cijene 🙂
Smiljana Matijaca je sa Cukarinom stvorila brand i prefine kolačiće, a kad odlučite proširiti horizonte onda već u Pupnatu nalazite divnu konobu Mate i talentiranu Biljanu Milinu. Jednom rečenicom i parafrazirajući Monty Pythona: “and now for something completely different”, ljudi dojdite na Korčulu ovo ljeto , bit će sjajno ( a biti će i Igor Gudac! Jeeeei)
Desert na kraju
Tekst i fotografije: Otto Barić
