Prošli tjedan je kolumna bila sva u znaku Korčule i stvarno me veseli pozitivni razvoj eno-gastro turizma i čudesne promjene koje doslovce preko noći stvaraju mlade snage u kuhinjama širom lijepe naše. No, nije samo hrana napredovala, možda još i više zadivljuje konstantan rast kvalitete bijelih vina crnog otoka (Korkyra Nigra…crna Korčula, nekad crna od borova a sada se zelene vinogradi)
Mislim da će sjajna berba 2015. ovog ljeta dati nekoliko vina na otoku koja će biti nezaobilazna na svakoj ozbiljnijoj vinskoj karti.
Bire priprema svoj Grk Defora, Luka Krajančić Pošip sur lie, a iz podruma Jakše Krajančića dolazi Pošip Mindel, sve su to odležana, kompleksna vina koja izvlače najbolje iz klasičnih otočkih sorti. I svježa vina berbe 2016. koja sam probao obećavaju intenzivno ljeto….
No ponovno su mi misli odlutale a zapravo se želim osvrnuti na prezentaciju svježih vina vinarije Saints Hills iz Oskorušnog na Pelješcu koja je održana ovaj tjedan u kultnon prostoru Lari&Penata.
Saints Hills, oživotvoreni san Ernesta Tolja, arhitektonski jedna od najinteresantnijih vinarija u Hrvatskoj, multifunkcionalna, sa jako finom hranom i nizom interesantnih vina.
Prošlu jesen smo čak uspjeli organizirati jedan krasan koncert barokne glazbe u podrumu, stvarno na svjetskom nivou.
Na tasting sam doduše zakasnio 24 sata ali mi je Igor, dobri duh, a i vlasnik, L&P dao savršeno temperirane uzorke i bio mi je kongenijalni partner u kušnji.
Probali smo Sauvignon “Frenchie”, nazvan po nadimku Toljevog winemakera…Michela Rollanda, klasičan mineralni sauvignon, na nosu zelena trava, sijeno, jedno svježe ljetno vino.
Pošip “Posh” lagan, lepršav, voćan no ipak bitno različit od svoje dalmatinske braće i već klasična “Nevina” berbe 2013.,moćna odležana malvazija, veliko vino za specijalne prilike sa odgovarajućom cijenom 🙂
Sva ova vina su iz vinograda u Istri, ispolirana, vrhunski dizajnirana i vrlo sexy, no meni najinteresantnije vino te večeri bio je kultni rose “St. Heels”, 100% plavac mali sa položaja Dingač, voćan, slastan i ove godine ponovno bojom na tragu klasične provansalske škole, sve u svemu jedno jako fino ljetno vino koje ima fiksnu poziciju na mojoj karti ove sezone.
Imena Toljevih vinograda nose nazive po svecima, pa otuda i ime vinarije “Saints Hills”,
Od tih brežuljaka sa imenima svetaca sigurno treba spomenuti još i Sv. Roka, vinograd na Komarni sa sjajnim plavcem i naravno vinograde na položaju Dingač sa kojih dolazi plavac mali koji je meni osobno definitivno najbolji Dingač u jakoj konkurenciji čitavog niza vinara koji se trude izvući najbolje sa ovog položaja.
Ernest Tolj nije tipičan vinar južne Dalmacije, on svoje groždje sadi i njeguje duž cijele obale pa je iz tog razloga, ali i zbog sjajnog restorana dobio pole position u mom prvom vinskim osvrtu. No, uskoro ću morati dati moje vidjenje već spomenutih majstora autohtonih sorti, grka, pošipa, rukatca…….ako jetra izdrži.
Tekst i fotografije: Otto Barić
