Kaže jedna sociološko-filozofska istina da postoje dvije vrste ljudi, oni koji žive od doživljaja i oni koji žude za stvarima. Mene je puno lakše naći u prvoj skupini a to se vrlo često manifestira kroz putovanja koja su manje više sama sebi svrha.
Današnja kolumna je sadržajno vezana uz naš prošlotjedni izlet u Estoniju koji definitivno potpada u kategoriju “pleasure”.
Još ranih devedesetih sam profesionalno često bio u Finskoj, radio sam u Helsinkiju i u finskoj provinciji robne kuće za Stockmann i u sjećanju mi je ostala dosta neambiciozna kuhinja pod jakim ruskim utjecajem, tako da moja kulinarska očekivanja nisu bila previsoko postavljena.
Tu valja samo kratko naglasiti da su Esti vrlo bliski kulturom i jezikom Fincima a imaju taj postsocijalistički odmak od dvadesetak godina pa im je kulinarika otprilike kao nekad finska.
Naravno da sam našao razlog da krenem prema sjeveru a taj je ovaj put bio stvarno vrijedan. Naime, Anabela, moja kćer, je upala na jedno vrlo interesantno medjunarodno pjevačko natjecanje pa je to bio idealan okvir da joj budem pratnja i dam moralnu podršku.
No, ajmo sada in medias res. Malo ljudi zna da je Estonija u srednjem vijeku bila najveća država na tim prostorima, pa je tako Tallin u svojoj osnovi viteška utvrda i srednjevjekovna luka na putu jantara.
Danas je Tallin postao omiljena weekend destinacija dokonih Finaca i Rusa kojima je piće jeftino i srednjovjekovni setting ugodan.
Grad je vrlo uredan, skoro sva prizemlja su restorani raznih ambicija a cijene su na hrvatskom nivou. Moram priznati da smo bili iznimno sretni sa klimatskim uvjetima jer nas je pratilo sunce tijekom cijelog boravka a temperatura je bila za estonske prilike vrlo ugodnih 14 stupnjeva.
Naravno da je želja bila naći finu lokalnu birtiju i kušati izvorno!
Tražili, tražili i na kraju stvarno našli….
Prasetina i baltičke ribe…..
Svaki obrok u Estoniji započinje sa kruhom i putrom, zaista svaki. Naš prvi ručak je trebao pokazati svu raskoš lokalne kuhinje, pa smo započeli hladnom zakuskom, govedji jezik, šunka, jetreni paté, sir sa kimlom i vrhunski crni pečeni kruh sa svježim češnjakom….. uffff!
Domaće kobasice sa kiselim zeljem, svinjsko pečenje i pržene kuglice od sira, sve su to reminiscencije na slavnu povijest Hanse a u hladnim danima kojih očito ne fali i dobrodošli izvor kalorija.
Tjedan dana provedenih u Tallinu bi vjerojatno otupilo nepce i dodalo par kila na vagi.
Sunce zalazi oko pola deset pa je i sky bar našeg hotela, na 28. katu bio sjajan okvir za piće prije spavanja. Fenomenalni kokteli vrlo razumnih cijena i hrpa mladih lijepih ljudi u pripremi cjelonoćnog izlaska zaokružili su jedan vrlo ugodan dan.
Ujutro, opremljeni novom hibridnom Toyotom, krenuli smo prema Pärni, gradu udaljenom ca 120 km prema jugu, aristokratskom ljetovalištu na obali Baltika. Imali smo sreće pri odabiru hotela, mali boutique hotel Frost je bio naša baza slijedećih dana a ujedno i dom jednog od dva najbolja restorana u Pärni, drugi je nažalost bio još predsezonski zatvoren (da, doista su nam slični ti Estonci 🙂
Pa eto što nam je ponudjeno
Naravno košarica kruha, bolji restoran, bolji kruh a uz kruh i predivno hladno predjelo, paté, tartar od divljači, slana riba i ukiseljena riba, iskreno, puno okusa i stvarno lokalno.
Juhica od poriluka, komadići zeca i prženi poriluk, sjajno i dostojno šampanjca kojim smo popratili ( napomenuo sam da su cijene vrlo prihvatljive, jelda)
Glavna jela potvrdila su pozitivan dojam, beefsteak na kremi od mrkve sa čipsom od cikle, bijela riba na kremi od celera i zec sa nizom dopadljivih povrća, lijepo, ukusno, no daleko od visokog kuhanja.
Deserti očekivani, a najjači dojam je ostavila juha od jagoda prekrivena crumbleom i svježim jagodama, inovativno i sezonsko.
Baltik i prekrasne pješčane plaže smo samo počastili kratkom šetnjom jer su temperature ipak još uvijek neprikladne za razmišljanje o kupanju no Estonija je sve u svemu ostavila vrlo ugodan dojam. Jeli smo pristojno, Anabela je imala još jedan uspješan nastup i sjajno iskustvo, a na kraju smo na povratku prema Tallinu iskusili i čari estonskog proljeća….. snježnu oluju.
Tekst i fotografije: Otto Barić
