Slovenija, država s kojom dijelimo sjevernu granicu i koja ujedno predstavlja povremeno i zadnji bastion uljudjene Europe prema brdovitom Balkanu.
Slovenci shvaćaju svoj posao čuvanja vanjskih granica Unije vrlo ozbiljno no, iako je i Lijepa naša već nekoliko godina u tom društvu, nerijetko uludo tratimo vrijeme čekajući na ulazak u “civilizaciju”
Bilo kako bilo, mene znatiželja i strast k hedonizmu neumitno tjera da svako malo mazohistički krenem put Dežele i tražim neke nove užitke…
Današnji cilj je gostilna Repovž, smještena u srcu Dolenjske, sat i pol ugodne vožnje od Zagreba i prema ponudjenom definitivno vrijedna tog malog napora.
Preporuka za traženje kruha nad pogačom bila je od prijatelja i vrhunskog chefa Jure Tomiča iz Brežica i, sagledavši cjelokupni dojam moram reći , hvala Jure!
Moderna kmečka slovenska kuhinja, leitmotiv gostilne Repovž, kreće sa nekoliko ukusnih i maštovitih pozdrava iz kuhinje i fenomenalnim pjenušcem iz okolnih vinograda.
Pastrva, lardo, govedina u bučinim košticama, sve lokalno, ukusno i sjajno prezentirano.
Pjenušac Slapšak iz Dolenjskog vinogorja sa pričom, radi ga priženjeni enolog iz Champagne koji poštuje lokalne sorte te od njih radi gotovo klasičini champagne.
Topli domaći kruh, lokalne salame, tartar od pastrve , lokalni sirevi…..
uz to sauvignon iz slovenske Štajerske.
Paté od zeca umotan u govedji carpaccio, vrlo ukusno.
Juha nikako ne smije faliti u nedjeljnom ručku, ova je bila od kolerabice.
Glavna jela su ponovno potvrdila smjer kojim se kreće Repovžova kuhinja,
odojak sa klasičnim prilozima, samo malčice dekonstruiran i jedan gotovo vegetarijanski tanjur, mahune, sir, čvarci….
Uz to fenomenalni merlot od Krapeža.
Deserti ugodni nepcu no možda najtanji dio ove lijepe nedjeljne priče! I za kraj uz diskretni šarm sedamdesetih užitak u mirisnim toplim vanilinkipferlima kojima gazdarica pozdravlja goste….
Zapravo nema te granice koja me može zaustaviti i pokvariti mi ovakav dan.
Tekst i fotografije: Otto Barić
