Ottošestvije – kolumna Otta Barića 2 ( Pod zidom)

Lijepo je kada čovjek ima prijatelje, a još ljepše kada s njima dijeli i poneku strast kao npr. ljubav prema hrani. Takav odnos imam s Hrvojem Petrićem, koji je bez ikakve sumnje jedan od doajena hrvatske “foodie” scene. No, zašto vas, dragi čitatelji, gnjavim sa svojim unutarnjim proživljavanjima o životnim vrijednostima?!

Zato što je HP nedavno suorganizirao večeru koja je zapravo središnja tema ovog teksta, a da će se ista dogoditi saznao sam više slučajno na subotnjoj kavi kod Nika Orosija čiji “Elis cafe” HP i ja podjednako cijenimo. Između priče o sastojcima menija Alaina Ducassea i iskrenog veselja kako raste mala Gaia…

 

Hmm ,a  večera Pod Zidom?

Vatromet okusa čija je glavna zvijezda bio neponovljivi Janez Bratovž….

No idemo redom:

Pozdrav iz kuhinje, minimalistički serviran u crnoj zdjelici, čije je sastojke Igor Gudac na svoj način smješao, intenzivno i inventivno. Uz jelo se našla samo žlica, pa su neki oko mene očekivali još neku juhicu i dosta bojažljivo krenuli u istraživanje sastojaka, no rezultat na nepcu je bio sjajan i bez te anticipirane juhice.

Uz pozdrav poslužena je penina Emma, sjajan pjenušac Hiše Štekar, čija vina su pratila sve slijedove, uglavnom uspješno…

Prvi slijed JB-a činilo je minimalističko “Povrće”, minijatura okusa i mirisa iz čarobnog lonca, meni fenomenalno! Doista. Malvazija 2015. iz akacije bila je dostojan partner iako bi to jelo podnijelo sigurno i daleko ozbiljnije vino.

Domaća ekipa iz kuhinje ponudila je moćnu juhu s malo povrća i komadićem brisketa popraćeno Rebulom iz 2015. koju Štekari rade u hrastu, no bez imalo utjecaja drva na njene sortne arome. Sve u svemu, uspjeli slijed.

Jedan od “signature” tanjura Janeza Bratovša….Raviol (40 žumanjaka na kilu brašna) zasladio je nepca, a popratio ga je Emilio ( tokaj friuliano ili samo friuliano kako se sada mora zvati….EU…sic!) iz 2011. Ovaj slijed je meni bio highlight večeri.

Patka koja je stigla nakon toga bila je malo razočaranje, inventivna, s hrskavim mlincima, no na moju žalost, moj je tanjur bio nedovoljno začinjen, pa tako i pomalo neukusan. CS iz 2015. je malo popravio dojam, ali sve u svemu ovaj slijed nije bio za pamćenje.

Sipa koja je slijedila, a istih ruku djelo, fenomenalna, krasan tanjur, fini izbalansirani okusi….super! Sivi pinot 2015. dostojna pratnja….sve u svemu, super slijed.

Kao glavno jelo JB je pripremio goveđe obraze s fenomenalnim štruklićem, prilično ukusno, ali već na granici onoga što jedan normalan muškarac može u jednoj večeri pojesti Divni Merlot iz 2013. je pomogao, definitivno.

No, kako to uvijek biva, ima još… Igor Gudac je započeo, a Igor Gudac je i završio večeru….

I da, Igore, tvoja desertna svinjarija mi je jučer zasladila večer…. Fino je to, jako fino…

Eto predajem se!

Eros rose, ma kako erotičnog naziva meni uz desert nije sjeo, no tko sam ja da mu sudim….

Tekst i fotografije:  Otto Barić