Dočekao sam punoljetnost, ovo je dvadesetiprva kolumna, pa sam odlučio pisati o sebi.
Da baš ne ispadne previše narcisoidno ne mislim pisati o sebi osobno već o svom projektu, wine & tapas baru vrlo znakovitog naziva BARić.
Svatko tko ima vikendicu poznaje onaj osjećaj da jednostavno nikada nije dovoljno vremena provedeno u njoj, posebno ako je ta “vikendica” kuća iz 14. stoljeća koja je neposredno uz more u poprilično očuvanom gradu kakav je Korčula.
UNESCO bi mi vjerojatno protuslovio no po mom skromnom profesionalnom mišljenju Korčula je solidno konzerviran grad i uz iznimke sitnih neprimjerenih intervencija lokalnih obrtnika i ugostitelja zaslužuje pažnju turista kojih je svake godine sve više.
Prije dvije godine sam odlučio da je dva/tri tjedna premalo, ali da bi duži boravak morao imati neki ipak malo dublji smisao, pa se tako rodila ideja o “posebnom” mjestu koje bi objedinilo i formu i funkciju. Izbor djelatnosti nije bio pretežak, svaki arhić je po defaultu gurman, bar se meni tako čini, a Korčula (otok) i Pelješac daju nepresušnu bazu vina raznih stilova i dosega.
Bilo kako bilo, sjajno je imati mjesto gdje ručak sprema jedan od najtalentiranijih mladih hrvatskih chefova, Mateo Rac.
i gdje se na čašu može popiti dvadesetak bijelih i desetak crnih vina, sve prema mom osobnom nahodjenju.
Moja želja je bila stvoriti platformu koja će kvalitetom biti na onom nivou koji ja očekujem, uz primjerene cijene i zadovoljne korisnike. Ova zadnja rečenica zvuči jako marketinški korektno, no u realnosti je vidljivo da takav prostor i ponuda, ma koliko ona koštala (a stvarno se trudim ne pretjerati!) stvara odredjeni respekt. Veliki mag brainscripta Christian Mikunda bi moj prostor sigurno okarakterizirao kao “der verbotene Ort”, zabranjeno mjesto za visoku platežnu moć, a moja intencija je upravo diametralno suprotna.
Činjenica je da je svaki, doista svaki gost koji je do sada jeo kod mene izjavio da je to apsolutni vrh, sjajna hrana, sjajno prezentirana po apsolutno korektnim cijenama. Jednako tako je istina da devet od deset gostiju koji prošeću šetnicom “iza grada” i sjednu jesti uz jedan od najljepših pogleda na Jadranu radije izaberu neko “izvorno jelo” kao što su to razni uratci od tijesta koji nikako ne mogu zadovoljiti svoj izvorni naziv, bio on pizza ili pasta ili kaj god…..
Ja sam odlučio nuditi slijedeće:
slane inćune sa karameliziranim lukom i konfitiranim rajčicama
kozice na salati od koromača i poriluka, feta sir i kavijar od meda
beef tartar
panirani bakalar, kozji sir, aioli, kavijar od limuna
carpaccio od orade
burrata, marinirana tikvica, confit od rajčice….
Sve to pripravljeno apsolutno svježe, popraćeno mojim izborom vina,
Radovanović, Luka i Jakša Krajančić, Bire, St. Hills, Bačić…….
iskreno da imam dva gosta svaku večer meni dosta!
Tekst i fotografije : Otto Barić
