OTTOŠESTVIJE: Kolumna Otta Barića 22 ( Saints Hills )

Ovo je ponovno bio jedan od onih tjedana, brzopotezno u Zagreb pa još brže natrag prema Korčuli, koliko god želim biti gospodar svoga vremena još uvijek mi to ne uspijeva u potpunosti.

No što je tu je, i konstantno kretanje ima svoje prednosti, bar ponekad.

Danas sam konačno uhvatio taj trenutak predaha i odmah ga iskoristio u jednom od najdivnijih skrivenih mjesta južnog Jadrana. Tasting menue popraćen izborom vina u vinariji Saints Hills, čudesno mjesto, čudesna hrana i sjajna vina, što da se poželi više za kraj jednog hektičnog tjedna, ili za početak novog….

Vinariju sam već spominjao, isto vrijedi i za njihova vina no ovaj put je koncentracija bila na novom menuu koji genijalno egzekutira mala brigada sa Antom Bašićem na čelu.

Pozdrav iz kuhinje došao je u obliku malih prženih loptica od kozica i predivnog sijena od krumpira sa aromatičnim komadićem gusje jetre, vrući kruh i domaće ulje….wow

Autorski beef tartar sa blinima popraćen Nevinom iz 2013, sjajno meso i veliko vino, dokaz da se crveno meso itekako može spojiti sa bijelim vinom, naravno ako je isto doraslo zadatku.

Uz rose, glasovite “svete pete” St. Heels prošlogodišnje berbe posluženi su ravioli punjeni janjetinom, vrlo aromatično i skladno.

Riblji tanjur je već pomalo klasični brodet, fine teksture i sjajnih aroma, zubatac, kozice, lignjice, st jacques…., uz to Sv Roko, plavac mali sa Komarne.

Glavno jelo, srnetina, tartufom aromatizirani pire, kruška i vrganji, skladno i snažno, idealna podloga za Dingač 2012, veliko vino u kojem se doista osjeća francuski duh.

Desert sjajan sezonski, trešnje i pistaccio i fenomenalni prošek iz prosušenih bobica koji se nažalost ne prodaje nego služi isključivo u restoranu

i za sam kraj još i malo sira sa dunjom i suhim smokvama

Doista ovaj ručak i ovo mjesto zavredjuju posebnu pažnju i da parafraziram guide Michelin, to je “excelent cooking that is worth a detour”, a dok još nisu stigli pravi ocjenjivači ja im doista želim barem dvije zvjezdice…

 

Tekst i fotografije: Otto Barić