Već tjednima razmišljam o tome kako na najbolji način objasniti renesansu korčulanske gastronomije. Koji je to faktor koji je dao inicijalni “push” i zbog koga se je spirala krenula vrtjeti u pravom smjeru?
Mislim da mi je današnji ručak dao finalni odgovor, Jadran Jeričević i njegov koncept nazvan “Nonno”, kolokvijalni i lokalni naziv za djeda i za restoran koji je definitivno postavio nove standarde na ovim prostorima.
No ajmo vidjeti što je to što čini tu razliku, zašto je restoran sa tridesetak mjesta na terasi, smješten poprilično točno u epicentru korčulanske food scene taj presudni faktor.
Nonno je postojao i prije, na drugoj strani grada. Uvijek je bio simpatičan zbog dobe hrane i sjajno sredjenih konobara, ali najviše zbog “gazde” Jadrana koji neumorno od jutra do mraka širi dobre vibracije i savršeno vlada i nabavom i ponudom….
Preseljenjem na šetnicu u starom gradu koja se je u zadnjih desetak godina profilirala kao “gastro milja” Nonno je dobio malo kvalitetniju poziciju, no Nonno je donio svojoj okolini puno više od toga, vrhunsku kuhinju, stvarno svježe, lokalne namirnice i apsolutno najšarmantniju poslugu u gradu.
Nonno gradi svoju kartu oko jedne bazične lokalne namirnice, žrnovskih makaruna.
Tjestenina, rukom radjena i motana oko igle, služi kao baza oko koje Jadran priča svoju priču.
Makaruni se nude sa školjkama, ribom, domaćim pestom i naravno sa mesom. Svaka varijanta savršeno izbalansirana, sa puno okusa, mirisa i ljubavi.
Tanjuri koji izlaze iz ove kuhinje su podjednako ukusni koliko su lijepi!
Naravno da meni vrag ne da mira i da moram probati što više, pa je tako stradala i jedna škrpina….
A preporuka dana je bio divan svježi gof koji je na stol došao kao carpaccio sa rezancima od mrkve i krastavca
i kao steak na žaru
stvarno ručak za pamćenje, sve to popratili smo pošipom Intrada Luke Krajančića, Biretovim roseom i fenomenalnim pošipom Mindel iz magnuma Jakše Krajančića kojeg smo danas prvi, ali siguno ne i zadnji put probali. Moram ga staviti na kartu u BARiću, pa makar samo za nas 🙂
Za ozbiljan desert nije bilo više mjesta ali su nas razveselili sa nekoliko smokava u čokoladi…Sve u svemu, sjajn ručak, fenomenalni servis i definitivno odgovor na moje uvodno pitanje. Nonno je mjesto koje pomiče letvicu i nije nimalo čudno da se svaku večer ponavlja neizvjesni rulet tko će dohvatiti stolicu na najtraženijoj terasi u gradu!
Tekst i fotografije: Otto Barić
