Ovaj tjedan sam odlučio napisati malo drugačiju kolumnu.
Razlog nije kako bi se moglo činiti da sam na dijeti ili da nema više restorana o kojima bih mogao pisati. Razlog je da želim podijeliti sa vama, mojim vjernim čitateljima jednu sjajnu priču koju već godinama gradi obitelj Milina u Lumbardi, na otoku Korčuli.
Frano Milina Bire, njegova supruga i njihova tri sina stvorili su obiteljsku vinariju koja na Korčuli, a usudio bih se reči i šire, nema konkurencije.
Njihova perjanica je Grk Bire, fantastično, mineralno, voćno, a nadasve moderno vino.
Taj grk, poseban predstavnik stare sorte koja se sadi isključivo na Korčuli i to manje više isključivo u Lumbardi donio je onaj nužni pomak koji je povukao za sobom i ostale proizvodjače ( njih ukupno sedam ) i stvorio jedan sjani eno -gastro proizvod.
Uz grk uvijek ide plavac loza koja se sadi izmedju redova da bi omogućila oprašivanje grka. Bire svoj plavac radi tradicionalno sa puno tanina. A tu ostaje prostora i za jedan fini rose, oku i nepcu ugodan…
No tu nije kraj, Bire radi svojevrsnu “izbornu berbu”, grk sa njegovih najboljih položaja, defora, sa vanjske strane otoka, jugozapadne padine, sunce, more, kamen, loza i jedna drvena bačva od 1000l u kojoj pod kontroliranim uvjetima sazrijeva Grk Defora, sur lie,
senzacionalno vino, meni osobno najbolje bijelo sa ovih paralela, masno, voćno, kompleksno, višeslojno……fenomenalno.
Vinarija naravno ima primarnu svrhu proizvoditi i distribuirati vino, no kod Bireta je to mali pogon koji je izrastao iz niza malih štalica. Koze su zamijenjene najsuvremenijom tehnologijom za prizvodnju, čuvanje i punjenje vina.
Sveukupni setting je jedan sjajni mediteranski vrt pun pomidora, začinskog bilja i kamena, sve miriši, a pogled se širi preko korčulanskog arhipelaga do Sv Ilije. Definitivno raj na zemlji nastao na trudu i znoju divnih ljudi, vinara prve klase ali prije svega vrijednih ljudi ovog otoka koji su sve postigli radom i mukom….
Dokaz više da nije nužno tražiti sreću negdje drugdje, samo treba imati ideju, volju i snagu……
Obavezno posjetiti i probati, a kome se ne posreći, kod mene ima par boca Defore 2015,
živjeli 🙂
Tekst i fotografije: Otto Barić
