Kada bih kao nepristrani čitatelj analizirao ove moje uratke stekao bih dojam da jedem samo po fine dining mjestima gdje vizualni dojam bitno nadvladava kaloričnu vrijednost.
Nije to baš tako iako je činjenica da uglavnom jedem van kuće iz jednostavnog razloga jer se kod nas ne kuha….
Danas sam odlučio dati primjer kako se i u Korčuli u sezoni može pojesti autentično, fino i to platiti čisto prihvatljivo.
Ručali smo u konobi Komin udaljenoj kojih tridesetak metara od nas pa je to skoro kao da sam kuhao doma.
Kao i u svakoj uspješnoj priči i ovdje je u prvom planu čovjek, Frano, koji kuha, peče, animira…..
u sporednoj ulozi je njegov “komin” ( nomen est omen 🙂 koji rabi isključivo žar od suhe česmine te mala brigada u dubini prostora.
Predjelo, hobotnica na salatu, jelo koje je vjerojatno najizrabljivanije u ponudi većine konoba u Dalmaciji i šire, ovdje vrlo korektno, hoba ispravne teksture, dobro ulje, kvasina, malo pome, sve u svemu fino.
Vino uz ovakav ručak mora biti iskreno, rudimentarno minerlano, lokalno naravno.
Rukatac Igora Radovanovića iz Smokvice idealan!
Glavno jelo u dva slijeda, grdobina od 2 kg, svježa, na poparu…znači prvo juhica a onda cijela riba iz juhe sa krumpirom i lukom, sporo kuhano, sjajno jelo koje traži isključivo maslinovo ulje, jedini element ovog ručka koji može biti bolji, tu ima mjesta doradi odnosno ponudi nekog od fenomenalnih lokalnih ulja, bio to Eko Škoj, Torkul ili Frano Miloš….
Kao što rekoh na početku, iskrena, ukusna i nepretenciozna lokalna kuhinja, to mi se čini kao ispravan put naše gastro ponude, popraćeno sjanim lokalnim vinima…..to je to!
Tekst i fotografije: Otto Barić
