Ottošestvije: Kolumna Otta Barića 35 ( kada chef kuha sam… )

Prvi su dani jeseni, ovo dugo povremeno toplo ljeto je došlo kraju ali ipak još poneki dan budi sjećanja i mami na more, barem one koji su mu još uvijek blizu.

Jučer smo odlučili vidjeti šta radi Igor Gudac, bez velike ekipe, onako iskreno sam kao nekad u kuhinjici u kultnom Ducku.

Zaključak je vrlo jednoznačan, Igor radi čuda, taj dečko ima toliko energije, znanja i imaginacije da me povremeno ostavlja bez riječi i bez daha.

Siguran sam da nije lako kuhati sam, svaka čast naravno pripremi koja se odradi u ranu zoru. Svaka čast i talentiranim pripravnicima koji imaju i želju i volju i snagu nakon stotinjak dana rada od 6 ujutro do 2-3 poslije ponoći još uvijek biti sveprisutni.

No pravi “fantazista” u kuhinji rješava ipak u konačnici sve sam.

Ako se pitate šta nam je to Igor skuhao a da je na mene toliki dojam ostavio, eto par jela koja su dolazila savršeno precizno i esteski doradjena iz kuhinje..

tuna, grašak i fermentirani češnjak, preslatke kozice zapečene u lisnatom tijestu, ceviche sa dimljenim batatom, mislim stvarno da slike govore više od puno puno riječi….

Nakon toga je na otočkoim češerima dimio tikvice i batate i nadogradio s malo bijele ribe, netom ulovljene i dodao još gljivu i pire, senzacionalno, iskreno, lokalno…..

Jedino što toga dana nije bilo lokalno bilo je vino, pretražio sam frižidere i našao dva predivna Chablisa koji su savršeno zaokružili doživljaj

Bilo je tu još jela (ribe), cigara i interesantnog društva ( naletio je Ron Weasley iz Harry Pottera sa dragom) i moj je zaključak da Stupe druge godine moraju biti na itinereru svakog ozbiljnog hedonista!

A genijalni spiritus movens Pero Lozica već priprema nove senzacije, ali o tome nekom drugom prilikom….

 

Tekst i fotografije: Otto Barić