Nakon dugog ljeta na moru put me nanio u Zagreb, imam neke nove ideje za naš mali ugostiteljski pogon pa sam tako odlučio spojiti ugodno sa korisnim te vidjeti kako je Priska Thuring zamislila jesenji menu.
Priska je sigurno jedna od najinventivnijih ženskih chefova u Hrvatskoj i njena hrana uvijek nosi pečat sezone ali naravno i njen osobni touch.
Odlučio sam se za 7 slijedova i nisam požalio.
Krenuli smo sa sirovim škampom koji je još jednom dokazao da je vrhunska namirnica, koja je sama sebi dovoljna, a da ju sjajni chef samo doradi i pojača njene dosege svojim intervencijama u obliku emulzija, prahova i cvjetića….
Pa tako gusja jetra dobiva dodatni kick kada joj se nadoda marinirana mrkvica.
Treći tanjur je bio vrlo sezonski ragu od gljiva sa jednim povećim gnudom punjenim sirom, jako je to fini tanjur koji me je asocirao na vrhunske štrukle kakve je znala raditi moja baka…..
Mali pomak je dao četvrti slijed, spicy juhica od paradajza no sa nekoliko finih kockica bijele ribe koji su dali odmak od klasike.
Riblji tanjur je donio krasan komad repa grdobine s malo pirea i domaćeg pesta, s finim uljem, ponovo jedno klasično jelo no sa nužnim pomakom kojeg traži menu ovog nivoa.
Naravno da ovakav slijed traži i mali čistač nepca koji je stigao u obliku jedne prefine aromatične zelene kuglice sa jabučnom bazom i začinskim biljem.
Mesni tanjur je donio Rubio Gallega govedinu , divan komadić vratine sa kremom od batata i mladim lukom, i ovaj tanjur je u svojoj osnovi klasičan no svaki element je odradjen savršeno i dostojno je zaokružio večeru.
Predesert je svojim scenskim nastupom zaslužio u najmanju ruku nominaciju za neku zlatnu vilicu ili koju zvjezdicu a zapravo je bio samo jedan prefini čaj koji je otvorio nepce za
još jedan antologijski desert sjajnog Roberta Bašića baziran na pečenim breskvama.
Šta da kažem, hm , bio je ponedjeljak, ekipa u kuhinji je odradila svoj posao fenomenalno, sommelier je savršeno popratio večeru vinima, a Dubravkin put je po mojem skromnom mišljenju sigurno na putu prema ponekoj zvjezdici…..
Tekst i fotografije: Otto Barić
