Prošli tjedan je protekao u pripremama za povratak u zagrebačku jesenju stvarnost, lokal se zatvorio, sezona je prošla a jesen neumitno stiže.
Jesen u Zagrebu nosi uvijek posebne asocijacije, pečenu i kuhanu kuruzu, kestene, lišće koje kovitla vjetar a naročito nove, jesenje jelovnike mojih omiljenih restorana.
Bilo kako bilo, neposredno prije nego što smo napustili otok posrećila su nam se dva sjajna ručka. Manje više slučajno smo dobili poziv da kušamo prepelice koje se love na otoku i koje su nam pripemili u sada već kultnom restoranu Nonno i u susjednom Lešić Dimitri Palaceu.
Nonno, osim sjajnog gazde, ima i sjajne kuhare. Chef Jadro je prepelice servirao u tri slijeda.
Bista juhica od prepelice, malo mesa, iznutrice u tragovima i na kraju malo oblaka…
Bez zezanja jako fina juha u kojoj se osjetila esencija ptice i znanje kuhara.
Prepelica, pečena u paprici sa malo povrća, jus….
Chef je odlučio za kraj poslužiti moćan šug od prepeličjeg mesa sa domaćim njokima, malo nas je iznenadio ali je ovaj tanjur ipak bio toliko snažan okusima da moram priznati da se na kraju slažem sa redoslijedom.
Slučaj je htio da nas je idućeg jutra pozvao dragi prijatelj Michael Unsworth i ponudio da u njegovom restoranu kušamo jedno sjajno englesko pjenušavo vino.
Nyetimber, vrlo suhi pjenušac, klasična metoda vrenja u boci, uravnotežene kiseline i vrlo mineralan na nepcu, idealan uvod za hranu.
Marko Gajski je kuhao prepelice, kao prvo sa gljivama a kao glavno jelo nam je poslao jedan od najljepših i najduhoviyijih tanjura ovoga ljeta.
Prepeličja prsa, domaći gnudi, ragu od prepelica, žižule….tanjur predivan oku i fantastičan na nepcu, vrh!
Uz desert su Michael i njegova draga Maša donijeli još jedan divan sauternes koji nam je pomogao da lako zaboravimo na sjetu nadolazeće jeseni…..
Tekst i fotografije: Otto Barić
