Ottošestvije: Kolumna Otta Barića 38 ( Elis in wonderland… )

Rijetka su mjesta koja svojim urbanitetom odredjuju svoju okolinu i privlače publiku koja se svjesno ili nesvjesno upušta u interakciju sa prostorom i ugođajem.

U Zagrebu je takvo mjesto Elis caffe u Ilici blizu Britanskog trga. Vlasnika Nika Orosija poznam jako dugo no tek zadnjih nekoliko godina se intenzivnije družimo, djelomice radi kave a djelomice zbog kruga ljudi koje smatramo zajedničkim prijateljima.

Ovdje moram napraviti mali diskurs u daleku prošlost, u vrijeme kada sam završavao gimnaziju (5.gimnaziju naravno 🙂 i započinjao studij arhitekture. U Zagrebu se tada “in” mjesta moglo nabrojiti na prste jedne ruke a ono koje ja želim spomenuti zvalo se “Zvečka”.

Omanji buffet, opločen uniformnom socijalističkom keramikom, sa standardnim šankom i tetama u borosanama bilo je mjesto na kojem si morao vidjeti i biti vidjen.

Svaki dan prije ili poslije škole/faksa pila se prosječna kava, žuja ili mali konjak, po kojem je taj prostor i dobio ime i primarno trošilo vrijeme u onim neponovljivim danima mladosti.

Reći ćete da trošim nepotrebno vaše vrijeme i svoje emocije no Elis je meni osobno trenutno u Zagrebu mjesto najbliže tradiciji koja je u osamdesetima proizvela novi val i dala nam tada onaj dašak slobode koji mladi ljudi trebaju…

Nik prije svega radi sjajnu kavu, trenutno vjerojatno najbolju u gradu, bila to zrna iz Kenye, Nicarague, Perua, Guatemale ili iz nekog drugog dijela svijeta gdje se uzgaja kava. On ju nabavi, isprži i protisne kroz aparat vrhunski.

Moj osobni favorit je Kenya no budući da pijem Triestino, dakle kavu sa malo mlijeka u staklenoj šalici, te profinjene nijanse meni nisu toliko bitne.

Bitni su ljudi koje sam znao od prije i oni koje sam upoznao zajedno sa Nikom, arhitekti, kuhari, vinari, muzičari, novinari i umjetnici , svi oni koji na dnevnoj bazi pohode ovaj hram kave (ništa drugo se niti ne nudi) i koji stvaraju tu specijalnu vibru koja nosi ovo specijalno mjesto.

Elis stvara onu platformu koja omogućava nesputanu komunikaciju, uz kavu se lako pokrene razgovor o zadnjoj izložbi u gradu ili o temperaturi prženja kave sa Nikovom simpatičnom djelatnicom.

Ovdje se može sresti zločeste dečke, medijske mogule i celebrity chefove, purgere i atraktivne dame u najboljim godinama no svi oni dolaze primarno radi sjajne kave

i zbog sjajne vibre koja se ovdje širi, kao da ste slijedili bijelog zeca…..

Tekst i fotografije: Otto Barić