Putovanja su dio mog života, ponekad samo nužna a ponekad i ugodna.
Najbolja su ona u kojima se spoji korisno sa ugodnim i ona koja su povezana sa dragim osobama koje sretnem daleko od doma. Hmm, Doha mi je drugi dom zadnjih sedam -osam godina pa slučajan susret u Dohi vrijedi duplo moglo bi se reći.
Bilo kako bilo, prošli tjedan sam skokonuo do Qatara i sreo Andreja Barbierija, sjajnog chefa koji je Tkalčićevu zamjenio vrlo šminkerskim shopping mallom u centru West Baya, poslovnog središta Dohe.
Andreja znam niz godina i uvijek me je fascinirao mir kojim zrači i naravno fina klopa koju je godinama prezentirao u restoranima svijeta a posebno u opatijskoj Bevandi.
Kratka avantura u Kaptol centru nakon televizijskog intermezza obećavala je jedno super mjesto no nekako mi se čini da je Doha upravo idealna za vrhunskog chefa njegovog kalibra.
Restoran će se zvati Qavanna, hrana mediteranska a ugodjaj primjeren. Moji arapski frendovi su se već počeli ozbiljno raspitivati o terminu otvorenja, no morat će pričekati još koji tjedan jer Andrej želi savršenstvo u svim okusima….
Nakon laganog ručka i kave pao je dogovor da zajedno isprobamo restoran jednog drugog velikog imena svjetske kuharske scene, Gordona Ramseya.
Andreja je medjutim kratkoročno stisnula viroza pa smo večeru u qatarskoj “fine dining ” ispostavi Ramseyevog globalnog kulinarskog carstva odradili moj prijatelj Omar i ja.
Moram na žalost konstatirati da Andrej nije bog zna kaj propustio, ali idemo redom.
Kuhinja nudi za početak fini topli kruh, maslinovo ulje i aceto balsamico i uz to dva mala zalogaja koji već u startu daju naslutiti da je hrana nadahnuta Mediteranom i posebno Italijom, očito koncept koji je blizak arapskom tržištu koje libanonsku varijantu mediteranske kuhinje smatra vrhuncem i čak ju svrstava u arapsku.
Pozdrav iz kuhinje je naime jedan mali arancin( pohana kuglica rižota) i brusketica sa sirom i pinjolima….
Za predjelo smo odabrali burratu, kvalitetni sastojci, sušeni paradajzi, dehidrirani kruh, fino začinjeno no stvarno uobičajeno jelo bez odmaka i napetosti.
Hobotnica koja je došla kao drugi tanjur se pokazala daleko intersantnijim izborom.
Dobre teksture, mekana, sjajno začinjena, mogla bi se naći i u boljim restoranima na Jadranu.
Fino, no nikako senzacionalno. Moram napomenuti da su ponudjene količine daleko iznad standarda svjetskih restorana, mislim da i to treba pripisati lokalnom tržištu.
Špagetini sa umakom od paradajza, češnjaka i kapara, bez komentara a highlight večeri je bio jako fini osso buco, kuhan u crnom vinu sa malo povrća na kremi od celera, vrlo korektna interpretacija klasičnog jela talijanske kuhinje.
Desert, tiramisu, standardan i ukusan.
Sve ponudjeno ta večeri bilo je ukusno no siguran sam da Gordon Ramsey dugo nije bio u Dohi jer je sve ono što je kuhinja te večeri ponudila u najboljem slučaju na nivou bilo koje osrednje trattorije u dubokoj provinciji Toskane ili Piemonta a sigurno nema nikakve veze sa imenom i prezimenom na ulazu.
Eto da i virus ponekad može nekomu spasiti večer! Andreju nije bilo dobro i siguran sam da nije ništa propustio. Ja se veselim da će njegova Qavanna sigurno biti daleko bolji izbor za ljubitelje mediteranske kuhinje i kvalitetnog autorskog pristupa….
Tekst i fotografije: Otto Barić
