Ottošestvije: Kolumna Otta Barića 40 ( Europa, tako blizu a tako daleko…. )

Ponekad se desi da naoko male promjene mogu izazvati tektonske poremećaje medjunarodnih razmjera. Tako je sitna obaveza skeniranja osobnih dokumenata koja proizlazi iz rigidne primjene shengenskih propisa mom gastronomskom životu mjesecima uskraćivala vrhunski užitak koji se može doživjeti u Brežicama.

Nakon što sam dva puta pročitao prethodne rečenice malo me je uhvatio strah za moje duhševno zdravlje mislim, kojem bedačeku je bitno jel može na ručak u Brežice ili će ga u tome spriječiti rigorozna slovenska granična policija….

Bilo kako bilo, granice su ponovno prohodne, naročito one male, pa sam tako u prošlim danima dva puta jeo kod Jure Tomiča u sjajnoj gostilni Debeluh.

Jure je chef u najboljim godinama, vrsni kuhar, svjetski prvak, sommelier, a da mu klopa nije tako sjajna već bi i čitanje vinske karte vrijedilo posjeta.

To otprilike onda izgleda ovako.

Pozdrav iz kuhinje, savršeno svježi vrganji, malo soli, papra i bučino ulje,

ili dimljena pastrva sa vlastitom ikrom, senzacionalno. Sve to prati vruća hrskava lepinja sa roštilja…..

Aperitiv je uglavnom pjenušav, lokalni iz Bizeljskog, fenomenalni “value for money”

ali Jure je uvijek spreman to nadograditi, u ponudi je dvadesetak top etiketa iz Champagne, pa ko voli….

Predjela su naravno vrlo lokalna i sezonska, mi smo probali jedan klasik, govedji carpaccio sa domaćom paštetom i lisičarke sa poširanim jajem i kokicama od krumpira, jako fino i nadasve duhovito. Što se vina tiče tu su fenomenalni slovenski vinari pa je tako ovaj put “stradao” sauvignon opoka Marjana Simčiča .

Skoro sirovi vrganj sa lardom, koja kombinacija, savršeno sparen sa medenim tonovima Simčiča.

Juretova pobjednička pašta, orecchiette sa cvijetom buče i prahom od bučinog ulja, jedno posebno jelo koje ima potencijal postati klasik.

Desert gotovo da nije više imao mjesta, ali lagani tiramisu i par divnih pralina u kojima se dao prepoznati rukopis Roberta Bašića zaokružile su sjajan obrok.

Brežice su par kilometara dalje od Samobora, Euro kao sredstvo plaćanja već godinama uobičajen pa je tako izlet do Debeluha preporuka koju treba imati u vidu jer je to sigurno jedan od najboljih restorana u okolici Zagreba.

Meni osobno jedan od top tri!

 

Tekst i fotografije: Otto Barić