Današnja kolumna zaključuje španjolsku trilogiju. Mogao bih pisati još tjednima o nekoliko dana provedenih na sjeverozapadu Španjolske, no mislim da su i ova tri teksta dala dovoljni dojam o jednom doista sjajnom podneblju.
Rioja, autonomna pokrajina na sjeverozapadu Španjolske je, prije svega, jedno od najvažnijh vinorodnih područja u Europi. Većina žitelja živi od poljoprivrede a duga tradicija uzgoja vinove loze vidljiva je na svakom koraku.
Vinarstvo je ovdje stvorilo vrlo solidnu ekonomsku bazu, posjedi su veliki i očito je na svakom koraku da se vinari jako ponose svojim proizvodom i da to žele otvoreno pokazati.
Meni osobno najdraža je vinarija Marques de Riscal, remekdjelo Franka Gehrya, koja definitivno u svakom segmentu njeguje “brand” svojih vlasnika.
U startu je ova ikona dekonstrukcije bila zamišljena kao upravna zgrada no zbog upravo nevjerojatne simbioze arhitektonskog remekdjela i kultiviranih vinograda danas je u funkciji hotela i “visitor centra”.
Osim vina, koja spadaju u solidnu srednju klasu kvalitetom i cijenom, najvažniji aspekt je kulinarika, hrana koja se savršeno sljubljuje a onako usput dostiže i vrlo visoki rejting u medjunarodnoj konkurenciji. Restoran u vinariji ima jednu * po Michelinu a chef Francis Paniego ima još dvije * u svom drugom restoranu u susjedstvu.
Mi smo našli u blizini divno otkačeni hotel Vijura sa jednako sjajnim restoranom koji nudi lokalnu hranu na vrhunskom nivou uz fantastičnu vinsku kartu malih proizvodjača iz neposredne okoline
pozdravi, vrući kruh, cikla i kozji sir, krvavica
bakalar, svinja, govedji obrazi….
Nekako mi teško pada detaljnije opisivati sve divote koje smo uspjeli okusiti jer je upravo najveća kvaliteta ta nevjerojatna gustoća ponude. U mojoj mašti vidim Pelješac za desetak godina sa desetak vrhunskih vinarija i barem duplim brojem sjajnih restorana….
možda netko skupi dovoljno novaca da pozove Calatravu ili da odriješene ruke nekom mladom hrvatskom arhitektu ……. posjetitelji će znati cijeniti!
Tekst i fotografije: Otto Barić
