Mislim da je došlo vrijeme za još jednu reformu kalendara: od zadnje je prošlo već više od petsto godina, a od pretprošle više od dvije tisuće. Moja reforma imala bi samo jednu točku – uveo bi pravilo da Badnjak uvijek padne na nedjelju. Implementacija ovog pravila donijela bi dva bitna boljitka u životu svakog Purgera, kao prvo bi uvijek imali četiri neradna dana za Božić, a drugi razlog je daleko praktičniji, a razumije ga svak ko je ovu subotu proveo u šetnji centrom grada…..
Špica je bila ugodno popunjena no bez prevelike gužve, a automobilski promet je bio desetkovan; čini se da je Božić ipak ugodniji u zavičaju, a posljedica te činjenice je da Zagreb ostane prepušten ostacima ostataka Purgera koji odjednom dobiju priliku družiti se medjusobno….bilo kako bilo tu i tamo je to čisto ugodno.
No kako ovo nije politička kolumna, evo malo predblagdanskih recenzija.
Andrej Barbieri se povukao u pustinju pa se tako otvorila niša za jednog sjajnog chefa koji je već neko vrijeme tražio kvalitetan prostor sa obaveznom terasom.
Jeffrey Vella je bio jedan od zainteresiranih za bistro Apetit na Cmroku no u konačnici mislim da je prostor u Kaptol Centru primjeren kuharskoj filozofiji chefa njegovog kalibra.
Meni osobno su njegove minijature u Oranžu sjajne, no u novom prostoru dignuo je letvicu malko više, možda još ne do nivoa koji spominju neki ozbiljniji analitičari gastro scene, ali svakako dovoljno visoko da se isplati kratka šetnja Tkalčićevom…
Jeffrey radi fine ćevape, sjajnu tunu na malo predebelim tikvicama, nježni fiš i vrlo ukusne gljive, sve to je nepcu ugodno no ne i senzacionalno. Mislim da kuhinji treba još koji tjedan da se u potpunosti uskladi.
rižoto je bio fenomenalan, a svježe jakobove kapice spojene sa gusjom jetrom apsolutni top, ovdje je definitivno bila prisutna ruka chefa.
hobotnica malo preneutralna, a tris od govedine nedovoljno intrigantan, tartar čak i nedovoljno začinjen.
deserti fini, pri čemu je cheescake sa lagano naribanim parmezanom ipak interesantniji.
Sve u svemu JV je krenuo u dobrom smjeru, komercijalno će biti sigurno megauspješan no mislim da za ozbiljniji osvrt treba pričekati još koji tjedan….
Kako su ove Ottošestvije nekako ispale praznični dvobroj moram sa Vama podijeliti još jednu recenziju. Radi se o apsolutnom fenomenu zagrebačke gastro scene, mjestu koje je teško staviti u kalup. Street food uparen sa vrhunskim kuharskim umijećem i neponovljivim personalityem… Duck fast bistro i Igor Gudac.
Duck je Mugaritz za siromašne, ili po meni Duck je kvintesencija onoga što je 5/4 Dine Galvagna trebala biti!
sporo kuhani jezik, ravioli od patke, pureći želudac, pajcek sa kremom od zelene jabuke i na kraju čokoladni tartuf…… senzacionalno.
Moja preporuka je svakako iskoristiti ovu zimsku priliku jer slijedeće ljeto će brzo stići a Igor seli prema Korčuli. Ufff kakve divote se spremaju…….
Tekst i fotografije: Otto Barić
