U mojem životu sve se nekako vrti oko brojke 8. Rodjen sam osmog u mjesecu u godini koja je završavala na osam, moje ime znači osam na jednom bliskom jeziku i dvije meni jako važne osobe rodjene su takodjer osmog dana u svome mjesecu. Sve u svemu ovog zadnjeg osmog ( marta! iliti ožujka) bilo je vrijeme za slavlje, a kako veselja obično dolaze u paru uspio sam spojiti Mano I i Mano II unutar dvadesetčetiri sata.
Za ručak nas je usrećio Hrvoje Nakić u Gliptoteci. Ovaj mladi kuhar je u potpunosti izašao iz sjene svog mentora Hrvoja Kroflina koji je već godinama u mojih top tri a još uvijek je i sam u kategoriji mladih chefova.
Stil kuhanja im je sličan, što je logično jer je Hrvoje Nakić bio godinama desna ruka Hrvoja Kroflina nakon njegova prelaska u Mano II no vidljiva je emancipacija i samostalnost ovog prvog, a naročito kada kuha rasterećen i od savršeno svježih, netom pristiglih namirnica.
Pa eto dovoljno teoretiziranja. Mislim da je zgodno prikazati slijedove paralelno, naravno bez pretjerane želje za gradacijom već više kao ogled dva rukopisa proizašla iz iste priče.
Lijevo su tanjuri sa ručka kod Hrvoja Nakića a desno sa večere kod Hrvoja Kroflina….
škamp vs rakovica
raviol s kozicama vs gambero rosso, kavijar i bijela riba
romb vs brizli
srdelice vs kobe
govedina koju više nisam mogao savladati u kasne sate
sorbetto vs macaroon
Moram priznati da su svi korišteni sastojci bili vrhunski, svježi i sjajno obradjeni, a tanjuri složeni na visokom estetskom nivou. Ručak mi je sjeo malčice bolje no razlog tomu je da sam prije večere proveo gotovo cijeli dan u društvu prijatelja s kojim sam testirao niz pjenušaca i nekoliko slijedova fine hrane uz neobavezno čavrljanje o bitku i inim filozofskim temama…. :)) pa na kraju nisam uspio do kraja uživati u ipak malo žešćem izboru Hrvoja Kroflina. No kako se bliži slijedeći osmi, i to baš onaj moj, mislim da će biti još prilika…., za tasting i za pokoji osvrt.
Tekst i fotografija: Otto Barić
