
Prošlu subotu sam odlučio ručati u netom otvorenom restoranu Barbieri’s koji je zamijenio uspješni azijski fusion concept Takenoko u prizemlju Kaptol Centra.
Restoran je u 2 sata bio ispunjen do posljednjeg mjesta, Andrej je čvrsto držao stratešku poziciju s pogledom na ulaz i na kuhinju, a stolovi su vrvjeli pretežito manje ili više poznatim sjajno skockanim damama iz zagrebačke društvene kronike.
Meni nasuprot sjedila je Mia Kovačić a dva stola dalje moja predivna investitorica Anamarija Komar….. sve u svemu materijal za napetu kolumnu, no mislim da Barbieri’s-u treba dati još koji tjedan da poštela sve kotačiće i da nakon toga napišem osvrt.
Aufgeschoben ist nicht aufgehoben rekao bi Austrijanac u meni.
Tema ove kolumne dakle nije restoran u centru grada ali je definitivno mjesto koje zavredjuje biti u centru pažnje!
Neki dan me je na ručak pozvao kolega i sup(a)utnik iz Indije Davor Mateković, a neoprezno je prepustio meni odabir mjesta. Moj izbor je pao na Ab Ovo,
bistro koji vodi jedan od najtalentiranijih mladih kuhara u Hrvata Filip Horvat. Kuhao je sa Dinom Galavagnom u 5/4, kultnom prostoru koji je prije nego je postao restoran bio moj ured, a dijelimo i črnomeračke korijene.
No prije svega sjajno kuha! Koncept je jednostavan, ovisno o dnevnoj ponudi tu je nekoliko predjela i isto toliko glavnih jela. Probali smo sve.
Salata od kuhane cikle, mladih lisnatih salatica, jabuke i kremastog kozjeg sira, klasično no jako fino, dovoljno kiselo i aromatično.
Dehidrirana pačja prsa sa narančom i ukiseljenom mrkvom,eksplozija boje na tanjuru, uravnoteženo vrhunsko jelo.
Treće predjelo je bilo najinteresantnije, sirova sipa, lagano marinirana, vrlo neobičan spoj okusa i tekstura, tu su se mišljenja razišla, no meni highlight.
Glavna jela bila su vrlo različita, svako za sebe zaokruženo i čak možda malo preobilno nakon intenzivnog istraživanja predjela.
Redom smo probali:
Rižoto sa komadićima bifteka, močan i kremozan, savršeno skuhan i začinjen po mom ukusu.
Teleći filet, besprijekorno ispečen sa laganim mirisom dima u finom jusu sa karameliziranim mladim mrkvicama…sjajno jelo .
File bijele ribe pohan u cornflakeastom paniru sa klasičnim prilozima bio je apsolutno korektan, no ako bi morao birati, ovo mi je bilo malko preniježno.
Nakon nekoliko čaša prosecca i boce predivnog prošlogodišnjeg pošipa Nerica iz Čare
Probali smo i dva desrta koji su optički i ukusom potvrdili očekivanja.
Čokoladna kugla,moj favorit i millefoglie od maracuje.
Ab Ovo je pomalo neformalno mjesto na kraju Petrove, vrlo ograničenog kapaciteta, s malo parkinga ali sa fenomenalnim kuharom, i vrlo prihvatljivim cijenama. Za preporučiti u svakom slučaju. Btw Filip radi i tasting menue po narudžbi uz trodnevnu najavu….tempting!
Tekst i fotografije: Otto Barić