OTTOŠESTVIJE: KOLUMNA OTTA BARIĆA 8 ( Marina Gaši )

Nekada davno i ja sam projektirao za Adris, tada još znan kao Tvornica Duhana Rovinj.

Najsvjetliji biser naše privatizacije, tvrtka koju su preuzeli djelatnici i manageri i stvorili čudo, a posebno kada su odlučili reinvestirati silnu dobit od cigareta u malo manje interesantan turizam.

No, pitate se zašto vas davim ovim nepobitnim činjenicama naše bliske prošlosti?!

Odgovor je poprilično jasan, imamo opet neki projektić u Rovinju, nije tako velik i značajan kao što je to bio hotel Monte Mulini koji smo odradili zajedno sa WATG arhitektima iz Londona no dovoljno je bitan da odem u lokalnu upravu provjeriti koje nas zamke čekaju….

Posao odradjen u rekordnom roku i oko 13 sati stojimo na rivi i pitamo se gdje ručati , svi ozbiljni restorani, a prije svih zvjezdani Monte još snivaju zimski san, Wine Vault u već spomenutom Monte Muliniju je bez Toma Gretića ko sedam patuljaka bez Snjeguljice a Priska je davno ostavila Lone.

Kratka potraga putem fejsa iznjedrila je jedino moguće rješenje, odosmo u Novigrad, Marina Gaši je zicer!

A Marina ko Marina, razveselila se skroz, dala nam je sjajan ručak.

Pozdrav iz kuhinje, mali inćunčići, lagano kiseli, okus mora s malo kremice, taman za dva zalogaja na toplom kruhu, Matoševićev jedva legalni pjenušac idealna pratnja.

Sirovi list sa malo ulja i daškom agruma, sve na pomalo hrskavoj podlozi, Marinin klasik!

Još jedan Marinin klasik, sirovi repovi škampa na briocheu sa ukiseljenim šparogicama, toliko slasno, uravnoteženo i nepcu ugodno. uz to smo pili sauvignon iz Collia, jako fino.

Idući slijed je bio malo iznenadjenje, novo jelo, zapravo u nastajanju. Nismo se bunili da probamo kombinaciju “iznutrica” od Capesante sa lagano kiselim komoračem, orijentalno začinjeno, vrlo interesantno….

Sezona je rakovica, pa ni nas nije mimoišla. Lagano, fine teksture, nježno začinjeno, to je to.

Tijesto koje je stiglo na stol kao slijedeći tanjur bilo je naprosto divno, meni najfiniji slijed toga dana, domaće, skuhano savršeno, sa laganim umakom od malenih vongola i malo sipinog crnila u spužvastoj pjenici, meni apsolutno top.

Za zadnja dva slijeda mladi gazda nam je preporučio bijelu Burju iz Vipavske doline, sjajan izbor!

Glavno jelo skoro uvijek pomalo padne u zaborav poslije toliko sjajnih predjela , no tko bi savršeno ispečeni filet romba mogao zaboraviti, ipak posljedica je bila da definitivno nije više bilo mjesta za desert.

Povratak u Zagreb je bio malkice sporiji od dolaska no to sigurno nije bilo namjerno…..

A kad malo kritičnije pročitam ove moje uratke primjećujem da vrlo rijetko kritiziram, uglavnom hvalim, možda mi je izbor tema previše subjektivan?

 

Tekst i fotografije: Otto Barić