Ima jedna sjajna udruga koja okuplja mlade chefove i restorane u kojima kuhaju (naravno i hotele ako su dio ponude). Ta udruga, znakovitog naziva JRE, Jeunes Restaurateurs d’Europe, promiče vrhunsku gastro kulturu, sjajno kuhanje i općenito savoir vivre….
Hrvatske članice i članovi su najvećim dijelom restorani u koje redovito ottošestvim i gotovo nikad nisam bio razočaran.
Danas medjutim pišem o jednom eventu na koji sam upao manje više slučajno, a koji se pokazao kao fenomenalna platforma za promociju upravo onih vrijednosti iza kojih stoje JRE.
Dogadjaj se zove Miele Masterclass i dogadja se u prodajnom centru već spomenutog njemačkog proizvodjača opreme a ovaj put, jer to je redovito dogadjanje, gostovao je mladi ( naravno!) Chef Matija Bregeš iz hotela i restorana Boškinac, na Pagu.
Druženje smo započeli sa standardnim, uvijek finim mjehurićima i pozdravom iz kuhinje radnog naziva janjeći lollipop tj. janjeća tempura sa crnom spužvicom i emulzijom od maslinovog ulja. Već ovaj početak jasno pokazuje smjer u kojem se razvija kuhinja JRE a posebno Boškinca, svježi lokalni sastojci vrhunski pripremljeni i vizualno atraktivni.
Chef Matija je za vrijeme našeg uživanja u pozdravu već intenzivno nastavio kuhati, drugi slijed je bila na buri sušena hobotnica, sotirana na pjeni od krumpira sa lagano poširanim žumanjkom i crnim hrustavcem. Vrlo intenzivno, kremozno jelo popraćeno kongenijalno Galićevom bijelom devetkom(9), sjajni pairing, prefino!
Cijela akcija je zamišljena interaktivno, pa sam i ja smio prionuti kuhanju, naravno u mom slučaju to se svelo na vrhunsko guljenje jabuka i sjeckanje na fine kockice, a sve to kao sastavni dio deserta….
Glavno jelo, naravno opet janje, sous vide petnaestak sati pa zapečeno u tavi i dovršeno u pečnici, (piece of cake 🙂 Uz to preslatki prženi krumpirići, jus i pire od mrkve i anisa.
Stvarno jedno malo remek djelo okusa i mirisa otoka Paga.
Malbec iz Mendoze koji nam je savršeno šarmantno servirala naša JRE domaćica Irina bio je dostajan pratioc, voćan i moćan.
Desert je malo pojednostavljena verzija otočkog originala, no okusima je sjajno dočarao osnovnu ideju. Jabuke karamelizirane, crumble i svježa paška skuta, ovaj put servirano u čaši uz pratnju Cu’j evog rose muškata.
Za kraj još i prefine praline skrivene u stiliziranu vunu kamenih ovčica i sretni Boris Šuljić, vlasnik Boškinca koji vidno uživa u malim remekdjelima svoga Chefa.
Sve u svemu sjajni masterclass, nadam se ponovnom pozivu a ujedno najavljujem nešto stvarno posebno idući tjedan jer ovu kolumnu pišem u Dohi, a u Dohi ima par novih menu-a……be ready !
Tekst i fotografije: Otto Barić
