Ottošestvije – kolumna Otta Barića

Ottošestvije
imenica srednjeg roda….označava moja putovanja bez posebnog cilja u želji za uživanjem u blagodatima koje razna čula omogućuju.

prvi čin……
subotom uglavnom ručamo u Gradu, Gradu sa veliko G, tj unutar onih ca 500 m koji čine uži , povijesni centar Zagreba.
Izbor je za te subotnje ručke poprilično ogranićen jer centar nudi samo sedam -osam stvarno izazovnih mjesta….
prošle subote nam se posrećilo, u Johanu Francku nije bila tonska proba večernjeg koncerta a Chef Ivan Tomašević koji nas je oduševljavao u Manu ( još jedan restoran vrijedan subote…) bio je izuzetno raspoložen….
Kako slike kažu više od tisuću rijeći eto chefovog autorskog menuea u 7 slijedova koji je meni osobno sigurno vrijedan 9/10 za stil i izvedbu.

O uredjenju prostora ne bi previše jer ovo nije mjesto za kritiku interijera koji je više trendy nego restoranski ugodan. Kad je beštek složen na “bistroovski ” papir obično ne očekujem visoku kuhinju i vrhunsku prezentaciju, no ovdje je sadržaj definitivno nadišao formu.

Počelo je finim pozdravom iz kuhinje, tostirana šnitica punozrnatog kruha,dimljeni losos punjen dosta intenzivnim kozjim sirom i malo “kavijara” od grejpa za laganu citričnu notu….fino!

Pačji confit, pjenast i nježan u teksturi ali močan okusom, malo zakiseljeni čvarci i salatica, efektno ali močno, jedva sam to sve smazal.

Slijed koji je sada došao na stol prvi put nas je podijelio, fine sviježe kozice ,tipično slatke sparene su sa kuhanim kupusom koji je bio punjenjednim intenzivnim mousseom od kozica i kupusa…. hrabro i intenzivno.

Bakalar lagano zapečen na mlakom “sutlijašu” riži na mlijeku sa komadićima ribe činio je nježan prelaz glavnom jelu koje je mene osobno najviše oduševilo.

Fina prepelica sparena sa krvavicom i lećom te sjajan prvi slijed deserta sa limunom i grejpom u tri oblika… kao mousse, gel i granita.

Drugi slijed deserta više nije našao puno mjesta no morali smo probati čokoladu i mak.

Tekst i fotografije : Otto Barić