IZRAEL

Izrael svakako nije uobičajena destinacija. Najčešće ju biraju religiozni ljudi koji svojim očima žele vidjeti gdje je to Isus kročio prije 2 000 godina. No, moderna država Izrael nudi puno više od toga: sunce, more, plaže, ronjenje u Crvenom moru s prekrasnom florom i faunom, plutanje u ljekovitom Mrtvom moru s čuvenim medicinskim blatom, sve hvaljenija vina, vrlo ukusno voće i povrće te raznovrsnu kuhinju.

Nama Europljanima može zvučati pomalo smiješno, no Izraelci s ponosom tvrde da je kod njih “kao u Europi”, premda se, sudeći po mnogim stvarima ponašaju kao Amerikanci. Ponekad se, pak, u šali nazivaju 52-om američkom državom, a tome u prilog govore porcije u restoranima koje su tako obilne da se od jedne komotno mogu najesti dva čovjeka. Izraelci često jedu vani, uglavnom maštovite miješane salate koje su specifične po tome što njihovo povrće doista ima okus kakav pamtimo iz djetinjstva. Naime, njima je prvima uspjelo uzgojiti rajčice i povrće usred pustinje, a danas svoj sistem navodnjavanja prodaju širom zemaljske kugle.
Jeruzalem je, za razliku od Tel Aviva, vrlo religiozan grad smješten u brdima pa je klima tamo malo oštrija i navečer se treba toplije obući. Tamo je smještena izraelska vlast te je grad administrativno središte, a poznat je i po brojnoj skupini ortodoksnih Židova koji imaju svoju četvrt nedaleko od centra grada, a zove se Mea Sharim.

No, kad ste u Jeruzelemu, nikako ne smijete propustiti pogled na grad s Maslinske gore, brda istočno od Jeruzalema, mjesta mnogih povijesnih i biblijskih događaja. Podno gore nalaze se kršćansko, židovsko i arapsko groblje, a u daljini se vide zidine Jeruzalema, koje su posebno dojmljive pri zalasku sunca. Neizbježan je i Zid plača, najsvetije mjesto u Jeruzalemu i mjesto žalovanja nad razaranjem hrama i židovskog izgnanstva od 70 god n.e. Zidu odvojeno pristupaju žene i muškarci, a muškarci iz poštivanja spram svetosti mjesta na glavu moraju staviti židovsku kapicu yarmulku.

Za razliku od pobožnog Jeruzalema, Tel Aviv je, pak, grad koji živi 24 sata na dan i poznat je po svojoj kilometarskoj pješčanoj plaži duž koje su raštrkani kafići, klubovi, restorani i barovi koji ostaju otvoreni sve do 5-6 sati ujutro, a to je tempo koji je nama Hrvatima bilo teško slijediti. Ujedno je Tel Aviv odličan za kupovinu suvenira i umjetničkih predmeta, pogotovo ako se petkom zateknete blizu tržnice gdje se u paralelnoj ulici održava umjetnički sajam. Izraelci su vrlo susretljivi i otvoreni i rado će vam odgovoriti na svako pitanje, uključujući činjenicu da je kod njih vojni rok obavezan i da za muškarce traje pune tri, a za žene dvije godine. Tako smo od njih saznali da se Izrael napokon nakon par godina izvlači iz gospodarske krize te da  prosječna plaća iznosi oko 2000$, dok je minimalna 800 $. Stoga ne čudi da je Izraelcima, koji obožavaju putovati i barem jednom godišnje odu na dalji put, jeftinije ljetovati u inozemstvu, naprimjer u Turskoj ili na Cipru te čak otići na skijanje u inozemstvo negoli platiti aranžman u vlastitoj zemlji. Turista ium, pak, ne nedostaje. Najviše im dolaze Amerikanci, potom Njemci, Austrijanci i Francuzi, a tek onda slijede druge nacije. Kako Židova ima svugdje u svijetu, postao je običaj da imućnije obitelji organiziraju svadbu ili bar mitzvu u Izraelu jer im je to triput jeftinije nego kod kuće, no isto toliko i spektakularnije.

Ipak, nas se najviše dojmio Tiberias, turistički gradić na obali Galilejskog jezera po kojem je Isus svojedobno hodao. Jezero je toliko veliko da ga domaći od milja zovu morem. S druge strane jezera nalazi se brdo Blaženstva gdje je Isus nahranio mnoštvo ribama i kruhom. Polako napuštamo obalu Galilejskog jezera i počinjemo se penjati na Golansku visoravan. U daljini vidimo Siriju i Libanon, no naša je krajnja destinacija jedna od vinarija nedaleko od Katzrina, Golan heights winery na sjeveroistoku Izraela. Prvu su lozu zasadili 1976 godine i to pod paskom stručnjaka iz Kalifornije, da bi u međuvremenu postali jedina vinarija na svijetu koja je tri godine zaredom osvojila Grand Prix D’Honneur na Vinexpu u Bordeauxu, kao i pregršt zlatnih, srebrnih i brončanih medalja. Zahvaljujući visokoj tehnologiji danas izvoze 20% svojih vina koja se rade od slijedećih sorti, Chardonnay, Sauvignon Blanc, Gewurzttraminer, bijeli rizling, Pinot Noir, Sangiovese, Cabernet Sauvignon, Merlot, Syrah te muškat. Nakon duhovitog promo filma, male ture po vinogradu i razgledavanja hrastovih bačvi i procesa pakiranja jedva čekamo kušati vino. S bijelima smo oduševljeni, pogotovo s desertnim, no crna nisu ni blijeda slika naših jačih, dalmatinskih.

Kao šećer na kraju ostavili smo posjet  Mrtvom moru. Nalazi se 400 metara ispod morske razine i najniže je mjesto na zemlji. Prilaz plaži djeluje improvizirano, no mjesto obiluje ležaljkama i suncobranima što je dobro jer se zapravo nalazimo usred pustinje i sunce nemilosrdno prži. Ugledali smo i tuš pa nam je laknulo jer je sve puno ljudi koji se mažu ljekovitim blatom te izgledaju kao crnci. Ulazimo u more. Osjećaj je neobičan, nekako je gusto, uljasto i neprozirno, zbog velike koncentracije soli i minerala. Doista se ne može potonuti, neki ljudi čak leže u moru i čitaju novine. Kad se mažu svi, odlučili smo i mi. Moramo priznati da blato lagano pecka na koži, pogotovo kad smo ga namazali po licu, no ako pomlađuje kao što se priča, nema veze!

Aleksandra Žarak