Svojevremeno smo u jednom stonskom restoranu prisustvovali razgovoru četvero muškaraca u najboljim godinama koji je uistinu bio zanimljiv usprkos enormnom muškom pretjerivanju kojim smo skloni kada je riječ o hvalisanju uspjesima kod žena.
‘Znate li vi da ovdje dolaze Dubrovčani sa svojim curama pojedu kamenice i onda, gledajući na sat, hitaju prema Dubrovniku da pogode najbolje vrijeme djelovanja kamenica’ govorio je prvi uz odobravanje preostale trojice.
‘Je, je i ja sam to čuo i sigurno ima nešto istine u tome’ potvrđivao je drugi dok su druga dvojica počinjala tradicionalno ukrašene priče o tome što su sve uspjeli nakon što su potamanili plemenite školjke.
Najbolje djelovanje, ako se dobro sjećamo, kamenica, čuveni afrodizijak, ima oko sat i nešto sitno minuta nakon konzumacije. Hmmm možda zaista ima nešto u tome, maštu će, naravno, podgrijati i placebo, naše uvjerenje da sada, za vrhunski rezultat, imamo i čarobnu pomoć školjke. Uglavnom, Ston uz ostalo volimo i zbog kamenica, a Dubrovnik i jer je blizu Stona pa se soba, tko vjeruje u priče, može dohvatiti unutar tempiranog vremena.
Ne znamo je li na drugom kraju države, u Limskom kanalu, znaju za stonsku legendu, ali Lim jer uz Ston najpoznatiji hram za uzgoj školjaka. Desetkilometarska kanjonska dolina potopljena u kršu zaštićeni je krajolik od 1964. godine. Limski kanal je atrakcija, jedno od najljepših područja u Istri, čak i u cijeloj državi. Čovjek bi zapravo mogao sjediti danima i gledati igru svjetla i sjene, boju mora što se presijava ispod litica visokih i do 150 metara. Proljeće je posebno čarobna kada godišnja paleta boja, prije ljetnih vrućina, doživljava svoje buđenje. Rijetko koji gost koji dolazi u Istru zaobiđe Limski kanal. Bilo da stane samo na vidikovcu, bilo da se spusti do samog kanala, kanal je nazaobilazna točka svakog itinerera. U punoj sezoni deseci brodića iskrcavaju turiste na limskoj rivi i vraćaju se po njih za nekoliko sati. Ljudi su uglavnom oduševljeni onim što vide i dožive na tom posebnom dijelu istarskog područja.
Znanstvenici su, inače, izračunali da se Limski kanal nalazi na granici eumediteranske i submediteranske zone što je pravi odnos vrhunskog koktela za prvorazrednu vegetaciju.
Mnogo se toga poklopilo: neponovljivu prirodu prati i čisto more pogodno za mriještenje riba i uzgoj školjaka.
‘Naša se kamenica i dagnja okusom ponešto razlikuje od stonske, no svaka je vrhunska na svoj način. Opet, grčka se kamenica razlikuje od talijanske, svako područje daje svoje nijanse okusu i izgledu’ rekao nam je Emil Sošić, direktor Istride, tvrtke koja se bavi uzgojem školjaka u Limskom kanalu’.
Spustio se i iz mora izvadio par školjaka objašnjavajući nam njihove karakteristike: dagnja je, svi to znamo, najmasovnija školjka, dok je kamenica mnogo cjenjenija. To se ogleda i u cijeni – kilogram dagnji kod proizvođača stoji dvadeset kuna, a u obližnjem restoranu 80 dekagrama cijene 45 kuna. Kamenice su skuplje, na improviziranom proizvođačkom škoju jednu ćete platiti pet kuna u restoranima ih ne daju ispod devet kuna. Čovjek nam je na licu mjesta otvorio par kamenica netom izvađenih iz mora i tu je prestala naša nakana da pokušamo uspoređivati stonsku kamenicu s limskom. Nema potrebe uspoređivati Maserati i Ferrari. To je tu negdje, treba uživati u ponuđenom trenutku. U svježoj kamenici osjeća se more, pa joj ne trebaju apsolutno nikakvi dodaci.
Prije par godina na Floridi su nam ponudili kamenice prelivene majonezom i kečapom i to je bilo nešto najgore što smo probali zadnjih godina. Kamenice im, istina, imaju okus gume, ali baš kombinacija sa kečapom i majonezom… Isto tako, nismo sigurni ni da je kompatibilna s pivom s čim je nerijetko kombiniraju naši gosti s germanskog govornog područja.
Uglavnom, tijekom turističke špice spomenuti uzgajivač dnevno proda i do 800 kilograma školjaka. Ima široki raspon kupaca – od restorana, do hotela i privatnih iznajmljivača. I privatne zabave dobro je začiniti sa par kila dagnji – tijekom našeg dvosatnog boravka došlo je nekoliko partijanera pokupivši najmanje pedesetak kilograma dagnji.
Proces uzgoja i prikupljanja školjki turistička je atrakcija. Prema definiciji uzgoja mlađ dagnje stavlja se u vodu i pušta se da naraste do dva centimetra. Nakon što odraste do željenih mjera školjke se presortiravaju i ponovno vraćaju u more. Neće ih dirati dok ne dostignu veličinu za prodaju. Dagnji treba dvije do dvije i pol godine da izraste do konzumne veličine. Kamenici tri godine. Brzina rasta ovisi, reći će Sošić, o temperaturi vode i nizu drugih faktora. Školjke s linija dugih 400 metara vade se ručno. Do plutača, koje su postavljene svaka tri i pol do četiri metra, doplovi se malim čamcem, školjke se zakvače kukom i bočno vade van. Tek tada slijedi proces pripreme za prodaju. Školjke se čiste, sortiraju, spremaju u vreće. Donedavno je sve radio ručno no sada on i njegova dva radnika imaju veliku pomoć strojeva.
Skup ‘sport’ – samo stroj za razdvajanje školjke od mrežice stoji više od sto tisuća kuna. Strojevi se uvoze iz Italije koja nema tako ukusne školjke kao mi, ali je zato usavršila sve ono ostalo što ide oko uzgoja.
Tekst: Davor Verković
Foto: Ratko Mavar
Be the first to comment