Nesretno porušen više puta u dugoj povijesti i nespretno zapostavljen u novijoj povijesti grad Nin je dotaknuo samo dno svoje opstojnosti. Do nedavno je čak imao samo status sela… a Nin je zapravo najstariji hrvatski kraljevski grad!
U Ninu je sagrađena prva hrvatska katedrala, najmanja katedralu na svijetu i u njemu su ostaci najvećeg rimskog hrama na ovoj strani Jadana. Nin je pretprošle godina dobio i nagradu EDEN za promicanje europskog turizma. Kažu da Nin ima i najljepšu plažu… oko toga će se doduše uvijek lomiti koplja, ali nepobitno je da je Nin grad soli i da njoj zapravo može zahvaliti svu povijesnu slavu i bogatstvo.
Otočić na kojem je stara gradska jezgra, smješten u jedinstvenoj plitkoj laguni s naseljem više od 3000 godina, a odmah do njega se prostire ninska solana. Na 55ha ona dominira krajolikom sa svojim bazenima i pregradama od drveta i blata koje ih razdvajaju. Još od rimskog doba ovdje se prikupljala sol, a tome svjedoči dobro očuvana zapornica, skup kamenih blokova koji je služio za kontrolirano propuštanje morske vode u bezene. Znamo da je sol neophodna ljudskom organizmu, a kolika je bila važnost soli u tim vremenima svjedoči činjenica da su legionari 
plaćani solju. Odatle riječ „salarium“ koja je označavala porez ili obavezu plaćanja, a i danas u engleskom jeziku postoji „salary“, naziv za plaću. Sol je bila toliko cijenjena da se mijenjala za zlato u istim omjerima, unca za uncu, pa ne čudi da su se oko nje vodili ratovi, a kraljevi i države držali monopol na njenu proizvodnju, dok se svako ilegalno sakupljanje soli strogo kažnjavalo.
Danas, ninska solana je jedna od rijetkih koje sol proizvode na tradicionalan način prirodnim isušivanjem morske vode pomoću sunca i vjetra. U tom geografskom području ni sunčanih dana ni vjetra s Velebita ne manjka, pa ninska sol osim količine ima i izuzetnu kvalitetu. Ona se odlikuje povećanom koncentracijom joda koji je inače vrlo ljekovit za ljude s problemima štitnjače i ozračene radioakitvnim zračenjem. Karakteristika ovdje proizvedene soli je da je malo vlažnija jer nema naknadnog isušivanja ni dodavanja aditiva protiv zgrušnjavanja i vlažnosti. Nadalje, proizvodnja se u posljednje vrijeme razvija baš u pravcu suvremenih zahtjeva za prirodnim, zdravim i ekološki prihvatljivim metodama. U tom nastojanju edukacije i naglašavanja pozitivnih strana prirodnog načina proizvodnje soli osnovan je muzej i park. U sklopu solane nedavno je otvoren Muzej soli u kojem se turisti i posjetitelji mogu informirati o procesima dobivanja soli, o povijesti i značenju soli za zdravlje, te kupiti neke od velike palete proizvoda od soli. Nakon što u muzeju pregledaju sve vrste i oblike soli i stare tradicionalne alate, za turiste je organizirano razgledavanje solane. U 45 minuta stručni vodič će pokazati sve faze isušivanja morske vode, bazene sa sve većom slanošću, pa sve do bazena u kojima se nataložena sol „bere“ posebnim alatkama. Tako se radilo tisućama godina.
Posebna pažnja vodi se o raznolikom biljnom i životinjskom svijetu kojemu su polja ninske solane postale prirodno stanište. Većina od preko 280 vrsta ptica koje obitavaju na tom području su ptice selice, a dvije posebno rijetke vrste se na solani i gnijezde. Najpoznatije su: vlastelica, mala bijela čaplja, morski kulik i vodomar.
Sedimentacija i slanost vode u laguni stvorio je posebne uvijete u kojima mogu preživljavati samo neke specifične vrste morskih životinja kao što su ribica
„obrvan“, koja naraste do samo 3 centimetra. Ona živi u samo u bazenima prve dvije od pet faza isparavanja vode, dok je sičušni račić „slaništar“ prilagođen životu i u puno slanijoj vodi ali i na suhom. Njegova jajašca preživljavaju bez vode i do 10 godina.
U solani posebno su ponosni na tzv. Cvijetnu sol. Francuzi kao vodeći gurmani i kulinari je čak nazivaju „kavijarom soli“. Riječ je o najzdravijoj vrsti soli, a osim u prehrani koristi se za regulaciju probave, ublažavanja ženskih tegoba, opuštanje i osvježenje organizma. Pojavljuje se u zadnjim bazenima kao tanki sloj bijelih listića na površini vode, stoga se sakupljanje odvija isključivo u idealnim uvijetima rano ujutro i kasno navečer kada nema vjetra ručno i pažljivo posebnom mrežicom. Cvjetna se sol razlikuje od one koja se sakuplja sa dna bazena što po povećanom udjelu magnezija, kalcija i drugih organizmu potrebnih minerala. Osim toga, kristali Cvijetne soli imaju najaktivniju energetsku strukturu jer nastaju isključivo u prirodnom i neforsiranom procesu ekološke proizvodnje.
Novootvoreni Muzej soli i park je kulturno i turističko osvježenje toliko potrebno našoj uglavnom betoniziranoj i plastificiranoj turističkoj ponudi. A kada se spoje tradicija, zdravlje i ekologija sa turizmom, postiže se dobitna kombinacija u kojoj svi postaju bogatiji.
Tekst i fotografije: Ratko Mavar
