San Gimignano

POLJA ŠAFRANA U SRCU TOSKANE

Grad lijepih tornjeva u kojima su boravili pape, kažnjavali se bezbožnici i vodile ulične borbe

Srednjovjekovni gradić San Gimignano, u samom srcu Toskane, poznat je po svojim kamenim tornjevima, nepreglednim poljima šafrana i vrhunskim bijelim vinima.

Od nekad sedamdeset tornjeva sačuvano ih je četrnaest pa je zato puno ime grada San Gimignano delle Belle Torri ili Grad lijepih tornjeva.
Gradski toranj, Torre Grossa izgrađen je 1300 godine te se s njegove visine od 54 metara pruža pogled na krovove od terakote, vinograde i nepregledna polja žutih šafrana. Zbog svoje veličine tornjevi su u prošlosti služili kao osmatračnice, a suparničke obitelji podizale su ih da bi iskazale svoju moć i prestiž te da bi poslužili za obranu tijekom međusobnih uličnih borbi.
U samim tornjevima često su puta boravili i sami pape jer je San Gimignano bio poznat kao jedna od postaja srednjovjekovnog hodočasničkog puta kojeg su pohodili brojni vjernici.
U Đavoličinom tornju (Torre della Diavola) kažnjavali su se bezbožnici i neistomišljenici. Zastrašujuće srednjovjekovne sprave za mučenje “lomače taštine” i danas se mogu razgledati u prostorijama Đavoličinog tornja, a pločice s objašnjenjima upozoravaju na one koje se i dalje upotrebljavaju u svijetu.
Piazza del Duomo danas je religiozno središte San Gimignana ili, kako ga mještani zovu, “srce života religioznosti”. Piazzom dominira srednjovjekovna crkva Collegiata čija je rustikalna fasada izgrađena u vrijeme pape Eugena II (1148 godine). Premda je jednostavna, gotovo ogoljela vanjština Collegiate skriva unutrašnjost oslikanu freskama, a zbog mogućeg oštećenja, strogo je zabranjeno slikati unutrašnjost crkve.
Bartolo di Fredi oslikao je prizore iz Novog Zavjeta na desnom zidu Collegiate, dok je Taddeo di Bartolo na lijevoj stijeni prikazao epizode Starog zavjeta, a Benozzo Gozoli prizore mučenja svetog Sebastijana.
Manje je poznato da se u oslikanim ciklusima mogu uočiti svjetovni elementi netipični za to vrijeme. U muzeju Civico ispod prostranog Tore Grossa uz djela Fillippina Lippija i Benozza Gozzolija nalaze se i freske vjenčanja i bračne noći Memma di Feluppuccija, također neobično erotične za 14. stoljeće. Prikazuju ženu razgolićenih grudi koja s mužem odlazi na spavanje, dok im sobarica navlači zavjese.
Mještani se najviše ponose freskama Domenica Ghirlandaia u kapeli Svete Fine, zaštitnice San Gimignana.
Umjetnik Firentinac predstavio je prve vedute izgleda San Gimignana. Preslikao je tradicionalnu fjorentinsku arhitekturu na “slikarsko platno”.
Glavno obilježje fjorentinske arhitekture je kamena česma iz 1237. godine na Piazzi della Cisterna. U nju brojni turisti ubacuju novčiće za sreću, a nekad je mještane opskrbljivala pitkom vodom.
Vijugave uličice San Gimignana te brojni prolazi oko tornjeva skrivaju male obrtničke radnje s keramikom, alabastrom, vinotekama te trgovine toskanskim specijalitetom veprovinom.
U vinotekama poslužuju vrhunsko bijelo vino Vergignolo ili pak poznati Chianti, vino čija je kvaliteta zapečaćena simbolom crnog pijevca.
Vinske ceste oko San Gimignana redovito su okružene maslinicima. Lokalna inačica djevičanskog maslinovog ulja je Verocia Oli S. Gimignano giovesse, maslinovo ulje s tartufima. Stoga će vam u brojnim vinotekama uz Vergignolo poslužiti čips namočen u Verocio maslinovo ulje.
Mještani San Gimignana uz neodoljiv talijanski šarm i humor zapravo su  dobro unovčili “grad tornjeva”.
Bogatu ponudu vina izložili su u Vinskom muzej na tvrđavi Rocci iz 14. stoljeća. Romantična ruševina s koje se pruža pogled na gradske tornjeve omiljeno je mjesto zaljubljenika, ali i ljubitelja klasične glazbe koji mogu uživati u osami grada i zvukovima flautista. Osim po vinu, djevičanskom maslinovom ulju, San Gimigano je poznat i po nepreglednim poljima šafrana koja ga okružuju. Dva miligrama ove žute prašinaste tvari naplaćuje se 25 eura. Uzgajivač šafrana Giovanni Brullesco kaže da se ova biljka suši i usitnjava te pakira u male epruvete kako bi sačuvala svoj miris i okus.
Nekada se žuti šafran na poljima oko San Gimignana uzgajao za tekstilnu boju. Izvozio se u Rennes u zapadnoj Francuskoj, poznat po proizvodnji vrhunskih tkanina koje su se bojale zlatnim prahom šafrana. Danas je njegova namjena bitno drugačija. Uzgaja se kao vrhunska kulinarska biljka te služi kao začin u mnogim toskanskim specijalitetima.
Trgovina šafranom u San Gimignanu postala je unosna, kako za mještane, tako i za lakovjerne turiste koji će s epruvetom praha otići prije nego s buteljom chianti vina. Stoga sinonim za grad tornjeva u novije vrijeme postaje “Polja šafrana u srcu Toskane”.