Nekada je zagrebački Gornji grad obilovao predivnim palačama. Osim najpoznatijih u kojima su danas smješteni Hrvatski sabor, Vlada i poneke institucije ili muzeji, mnoge su zgrade blijeda sjena raskoši u kojoj je nekad živio bogati zagrebački građanski sloj. Jedna od njih ipak se, uz pomoć zaljubljenika u kulturna dobra, bori sa zubom vremena.
Zbirka Anke Gvozdanović reprezentativna je ambijentalna cjelina, koja svojim uređenjem dokumentira kulturu življenja imućnijeg građanstva u Zagrebu krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Smještena je u jednoj od karakterističnih gornjogradskih katnica u Visokoj 8, u samoj povijesnoj jezgri Zagreba. Palača Babočaj-Gvozdanović prvi put se spominje 1809. godine. S dvorišnim krilom na sjevernoj strani i dvorištem prema ulici podignuta je na novoformiranoj parceli na nekadašnjem gradskom bedemu pred kraj 18. ili na samom početku 19. stoljeća. Tijekom 19. stoljeća kao vlasnici se spominju gradski sudac Nikola Babočaj, liječnik dr. Ivan Daubachy, obitelj Kamauf te književnik Mirko Bogović, a u 20. stoljeću veleposjednik Dragutin pl. Gvozdanović i njegova supruga Anka. Obiteljski grb Gvozdanovića nalazi se iznad središnjeg balkona na zapadnom pročelju.
Istočno krilo prema Visokoj ulici je dogradnja iz 1929./30. godine, a sa starim krilom zgrade povezano je ostakljenom verandom. Dogradnju i temeljitu adaptaciju palače izveo je graditelj Stjepan Uršić, te istodobno projektirao i vrt na padini prema Tuškancu, koji je uveden u hrvatski registar spomenika vrtne arhitekture.
Ambijentalnu zbirku čini stambeni prostor na katu koji se sastoji od predsoblja, spavaće sobe, niza salona, hodnika, blagovaonice i plesne dvorane. Prostorije su namještene i opremljene u duhu neostilova druge polovine 19. stoljeća; namještaj, oprema i svi detalji unutarnjeg uređenja iz vremena života vlasnice očuvani su u cijelosti.
Garniture namještaja u Zbirci nose obilježja neorenesanse, second empirea, empirea, rokokoa i stila Luja XVI., neobaroka te neoklasicizma. Izuzetak predstavlja namještaj blagovaonice koji nosi oznake stila dvadesetih godina 20. stoljeća. Izrađen je od crno ulaštene hrastovine, a sastoji se od masivnog stola, 24 stolca presvučena crnom kožom, vitrina, kredenca i ugrađene sofe sa zrcalom.
Među najvrjednije primjerke namještaja ubraja se garnitura od crno ulaštenog drva s inkrustacijama bronce i sedefa. Sastoji se od pisaćeg stola, stolaca i dviju komoda i nosi stilska obilježja second empirea. Opremu istog salona upotpunjuje ormar s intarzijama majstora Nikole Belina s motivima maksimirskih veduta.
Interijer Zbirke upotpunjen je velikim brojem ukrasnih i uporabnih predmeta od metala, keramike i stakla pretežito austrijske, njemačke, mađarske i češke provenijencije, koji su nastali u vremenskom rasponu od 18. do 20. stoljeća.
U vitrinama su izloženi vrijedni primjerci dekorativnog stolnog posuđa i pribora od alpake izrađeni u Austriji i Njemačkoj u 19. stoljeću, te rijetki primjerci engleskog i ruskog srebra.
Među rijetkim predmetima u zbirci koji nose obilježja secesijskog stila ističe se vaza od opalnog irizirajućeg stakla izrađena u Beču oko 1910. godine. Zaseban segment unutar Zbirke čine izložene fotografije među kojima prevladavaju portreti članova obitelji vlasnika i njihovih prijatelja, a predstavljaju autentična svjedočanstva obiteljske povijesti, duha vremena i stila življenja karakterističnog za pripadnike zagrebačke društvene elite između dva rata.
Zbirka Anke Gvozdanović, koja od 1967. djeluje pod upravom Muzeja za umjetnost i obrt, kao sačuvani cjeloviti povijesni ambijent nezaobilazna je sastavnica kulturne povijesti Zagreba, ali i njegove sadašnjosti.
Foto: Ratko Mavar Tekst: Dunja Danko Keser
