Viteška vinska svečanost u Blatu na Korčuli

Bratovština hrvatskih vinskih vitezova nedavno je posjetila Korčulu. Osim turističkog razgledavanja ovog prekrasnog otoka i posjeta gradu Korčuli, Lumbardi, Smokvici, Blatu i Veloj Luci, Bratovština je u Blatu, u sklopu proslave blagdana Svete Vicence, zaštitnice grada, održala svečano primanje.

Tijekom četiri dana uspjeli smo vidjeti i kušati mnoge od ljepota i okusa otoka kojemu su Grci dali ime – Korkyra. Bili smo kod mladog vinara Frane Baničevića Torete u Smokvici. Njegova kamena kuća za primanje gostiju, obnovljena nedavno, a nastala još u 19. stoljeću, ostavila nas je bez daha. Mnoštvo strojeva i predmeta starih više od stotinu godina koji su služili u proizvodnji vina,  istinski su doživljaj. Uostalom, kao i pošip, rukatac i plavac mali koji rastu u čuvenom smokvičkom polju. Probali smo i likere te prošek. Ta mlada obitelj koja očekuje pojačanje do kraja godine, oduševila nas je svojim optimizmom i jednostavnošću. Na tom mjestu profesor Nikola Mirošević održao je inspirativni govor o povijesti vinarstva na otoku Korčuli. Zaista impresivno.

Obitelj, pak, Frane Miline Bire u Lumbardi, u kojoj dva starija sina već polako preuzimaju dio tereta s oca i majke, etablirala se kao najznačajniji proizvođač grka na otoku. Još kada stasa prije dvije i tri godine na terasama u kamenu posađeni vinograd (11 hektara), ta će se vinarija učvrstiti na prvom mjestu po količini i kakvoći ovoga vina. Proizvodi još i mareštinu te plavac mali. Plavac mali mora biti uz nasade grka zbog razmnožavanja, jer grk ima samo ženski cvijet. Tih dana probali smo više verzija čuvenog pošipa od Smokvice pa do Vela Luke. Kvalitetom odskaču Marko Polo i Misni pošip. Nažalost, odskaču i cijenom u hotelu Korkyra (300 kuna), a tamo je i Ivan Dolac iz Svirče na nemogućoj cijeni od 500 kuna. Lijepo je da cijenimo naša izvrsna vina, ali što je previše, previše je.

Vela Luka u kojoj smo tri puta noćili je lijepi gradić s više od pet tisuća stanovnika. Vodiči su nas podsjetili na svojevrsni jadranski cunami iz 1979. godine, kada je razina mora na rivi porasla oko dva metra. U blizini je Vela spilja, vrijedno arheološko nalazište među najstarijima na Jadranu. U Veloj luci su prije tridesetak godina boravili i stvarali u slikarskim (mozaik) kolonijama mnogi umjetnici iz Hrvatske i svijeta. Tako da tamo možete vidjeti skulpture Henryja Moorea, mozaici Ferdinanda Kulmera i drugih značajnih hrvatskih umjetnika.

Svečanost nakon crkvene mise predvodio je biskup Josip Mrzljak, kojoj su nazočili prof. dr. Nikola Mirošević, rođeni Blaćanin, Ivo Delonga, Stjepan Šafran te gosti iz Europskog viteškog reda: senator Alexander Unger te legat Senata za Hrvatsku, gradišćanski Hrvat Mate Klikovits. Bio je to impresivan i nezaboravan doživljaj za sve nas viteze – pripravnike. Ispijanje vina iz kaleža uz riječi In honorem Dei et in honorem vini (U slavu Boga i u slavu vina) svima nam je ostalo u sjećanju.

Pravi gastronomski doživljaj bio je ručak u konobi Galija u Blatu nakon primanja novih članova. Nešto smo duže čekali, ali su zato teletina i janjetina s krumpirima bili savršeni. Desert ih je pratio po ukusu. Probali smo vina svih značajnijih privatnika u Blatu i Korčuli, a odskakala su ona od PZ Blato. Poslije toga nazočili smo znamenitom viteškom plesu moreški ovaj puta pojačanoj s još jednom četom vojnika u tzv. kumpatimenat.

Tako je završilo još jedno primanje viteških pripravnika i zakazan novi sastanak u Kastvu, 25. i 26. svibnja. In honorem Dei et in honorem vini.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić