NAJPOPULARNIJI AUSTRALSKI RESTORAN, WILDFIRE, POD VODSTVOM HRVATA TONČIJA FARAĆA
Restoran Wildfire je najuzbudljiviji doživljaj objedovanja u Sidneyju. S legendarnim pogledom, spektakularnom kulinarskom umjetnošću i glamuroznim ambijentom interijera, Wildfire je kompletni doživljaj osjetila. Restoran je tri godine zaredom proglašen restoranom s najboljom vinskom kartom (2002., 2003. i 2004. god.) te je bio finalist u natjecanju za najbolji novi restoran u 2002. godini.
Tonči Farać, Hrvat podrijetlom s otoka Korčule, trideset je godina uspješno vodio restorane na Novom Zelandu te je prije tri godine odlučio otvoriti današnji restoran Wildfire. Iznajmljivači prostora za restoran prepoznali su njegovu viziju i kvalitetu između ostalih 55 ponuđača i pokazali da su bili u pravu. Konkurencija je bila velika, ali njegov je plan pokazao da on može najbolje iskoristiti prostor.
Tonči Farać je potpuno iskoristio izvanrednu lokaciju. Kroz veliku staklenu stijenu visoku osam metara Wildfire ima predivan pogled na luku s brojnim trajektima i lađama te na famoznu Operu. Smješten je u obnovljenoj zgradi, čija je građevinska konstrukcija ostala ista, gdje se prije nalazilo staro skladište. Lociran je u dijelu grada Historic Rocks, unutar nedavno renoviranog Prekomorskog putničkog terminala, gdje su se iskrcavali prvi doseljenici u Australiju, na mjestu gdje je nekada bila carina. Taj dio Sydneyja je i poslovni centar gdje najveće svjetske kompanije imaju svoja predstavnišva, što znači da je tamo prisutna i velika svjetska koncentracija kapitala i ekonomije. Vrlo blizu restorana nalazi se i burza ribe, gdje je moguće nabaviti gotovo sve vrste riba i morskih plodova iz bogatog Pacifika, po vrlo povoljnim cijenama.
Kapacitet Wildfirea je fascinantnih 350 sjedećih mjesta, kojih je za ručak popunjeno oko dvije trećine, a za večeru je popunjen cijeli restoran. Sam restoran se sastoji od nekoliko dijelova, među kojima su i dvije galerije. U jednu galeriju stane otprilike 120 gostiju. Druga, koja je ograđena staklom, prima 30 do 40 gostiju i uvjet je minimalna potrošnja od 5 000 australskih dolara.
Unutar blagovaonice nalazi se bar s kolekcijom ribe i morskih plodova. Iza tog bara nalazi se kuhar koji priprema izabranu hranu pred gostima, koji mogu uživati u pogledu na najfinije sirove morske plodove poput svježih jastoga, rakova i australskih riba. Poseban tretman imaju oštrige, kojih u baru mora biti najmanje tri, a najviše dvanaest vrsta, ovisno o godišnjem dobu, plimi i kvaliteti vode.
Nasuprot baru se nalazi glavna kuhinja i logistika gdje se priprema meso, kojeg ima šest vrsta. Meso se priprema na specifičan način. Prvo se marinira, a zatim peče u posebnom bazenu gdje je nabodeno na male sablje koje se vrte nad žarom od drva i ugljena. Konobar donosi meso na tim sabljama i reže ga, a gosti ga uzimaju do željene količine, što znači da se može jesti neograničeno. Takav način pečenja mesa je inspiriran brazilskim «churrasco grillom». Kuhinja se sastoji od 12 pećnica i 5 hladnjača, a svakodnevno kroz nju prođe 150 odrezaka i 8 kutija rajčica, a tjedno 4000 oštriga, 60 litara djevičanskog maslinovog ulja, 600 kilograma ugljena i 1.5 tona drva.
Ribe se nalaze u akvarijima, od nama poznatih pa sve do egzotičnih tropskih, vrlo skupih riba. Da bi klijent odabrao željenu ribu, dovoljno je samo pokazati prstom i računalo ispisuje njezinu točnu težinu, vrstu i cijenu, tako da se ne može dogoditi da gost bude prevaren težinom ili cijenom ribe.
Za način pripremanja hrane može se reći da je spoj moderne i tradicionalne kuhinje, a uz to i kombinacija španjolsko-francusko-talijanske kuhinje, ali iz različitih i netradicionalnih pokrajina tih zemalja.
Prosječna potrošnja u restoranu je 550 do 600 kn po osobi. Ukupan broj osoblja je 150. Sedmoro ljudi radi na prijamu, tri čovjeka se brinu o ažuriranju i nabavljanju vina, a uz 35 kuhara postoje i 5 glavnih kuhara iz cijelog svijeta. Restoran je vrhunski i po načinu serviraja hrane i po posluzi. Naime, prema uputama Tončija Faraća, konobari imaju svakodnevni trening. Izuzetno usavršavanje se tako postiže treniranjem, primjerice o vinima, posluživanju, hrani ili komunkaciji. Upravo je zbog toga način ophođenja s klijentima odličan.
Višestruko nagrađivana vinska karta sadrži 400 vina koja su smještena u spektakularan vinski zid, koji predstavlja jednu od najvećih i najobuhvaćenijih selekcija kvalitetnih međunarodnih vina u Australiji. Vina se frekventno mijenjaju, tako da se vinska karta restorana mijenja svakodnevno.
Deserte s posebnom pažnjom pripremaju istovremeno šest vrhunskih slastičara koji imaju razne pogodnosti, poput pećnice koja može odjednom peći 1000 soufflea i okolinu u kojoj je moguće regulirati temperaturu. To rezultira desertima koji po okusu, kvaliteti i izgledu pariraju onima iz najfinijih restorana, primjerice u Parizu ili Milanu.
Interijer je za Faraća jednako važan kao i gastronomski doživljaj. Wildfireov moderno digitaliziran i kompjutoriziran, ali i topao, vizualno uzbudljiv ambijent s velikim brojem dekorativnih zanimljivosti daje alternativu hladnim, strogim i minimalističkim restoranima u Sidneyju.
Dobra je vijest za hrvatsko ugostiteljstvo da gospodin Farać ima želju napraviti nešto slično i u Zagrebu, jer se u budućnosti namjerava vratiti. Od takvog jednog čovjeka s vizijom, koji je doslovno na drugoj strani zemaljske kugle uspio u tom poslu i vrlo je cijenjen, mogli bi naučiti mnogi hrvatski ugostitelji. Naime, mogao bi svima pokazati novu dimenziju vrhunskog ugostiteljstva, jednostavnu, ali do detalja smišljenu.
Aleksandar Saša Majetić
(arhiva tiskanog izdanja Menu )
