Na predstavljanju starih i novih proizvoda Topolovec kušali smo slane i slatke zalogaje Cateringa Topolovec:
– Pirošku sa sirom iz Bogovićeve
– Kram pogačicu
– Švapsku pitu
– Bučnicu Topolovec
– Schwarzwald u čaši
– Sacher trokutiće
– Bohème kocke
– Diplomatsku kremu
O tradiciji slastičarice Topolovec govorio je Tomislav Topolovec, ponosan na svojih 20 godina staža i iskustva, s majstorskim ispitom i najvažnijom praksom – učenjem zanata kod oca Drageca. O kolačima, jajima, maslacu i margarinu te njihovim nutritivnim vrijednostima govorila je mag.nutr.Diana Gluhak, konzultantica za nutricionizam iz Udruge Zdravi Obrok Hrvatska.
Kako je bilo nekad – slastičarnica Topolovec u Bogovićevoj 80-tih
Mirisi kao iz bakine pećnice … piroške s mesom i sa sirom, bučnice, slanci, pogačice, štrudle, čajni kolači, figaro… U vitrinama Sacherice, Boheme-kocke, kremšnite, šaumšnite, šaumrole, varaždinska krempita; 30-tak vrsta kolača. Ne puno kao danas, ali svi posebni i fini. Zimi – zimski sladoled, za Uskrs pinca… A nedjeljom odmor, jer radnici su se poštivali, imali zasluženi odmor… Tako je to bilo 80-tih u Bogovićevoj.
Dragutin Topolovec (1942 -2009.), zvani Slatki bio je voljen i poštovan. Pomalo neobičan, konzervativan, pravičan, nesebičan, iskren, vrlo uporan i – vrijedan. Nikoga nije ostavljao ravnodušnim, ponajviše zbog svoje pravičnosti. Kolače je radio prema starim receptima koje je skupljao još od školovanja, od baka, strina, tetki… Većinu je tih recepata sam kroz praksu doradio i usavršio – to je taj „X faktor“ kod piroški i bučnica, a tajna je u izradi lisnatog tijesta koji su osnova za dobru pirošku ili bučnicu. Radilo se sezonski i radilo se po narudžbi. Radilo se od pravih namirnica što je sada rijetkost, nije bilo praškova i gotovih smjesa. Radilo se ručno, nije bilo strojne proizvodnje. Radilo se od jutra do sutra 🙂 počinjalo se već u 5 a završavalo se – kad je posao bio gotov. „Rad, red i disciplina …“
Topolovec Tomislav, nasljednik tradicije
Tomislav je ušao u priču kolača vrlo jednostavno – nije baš bilo previše izbora jer „kada s nečim odrasteš onda jednostavno to prihvatiš kao normalno“ – kaže Tomislav – „Ma ja sam samo htio igrati nogomet, ali sam prije nogometne karijere morao završiti neku školu… i onda odjednom naučiš peći kolače pa osjetiš novac i tu ostaneš …“
Prvi kolač koji je napravio bile su – vanili kiflice. „Radio sam ih danima jer sve su morale biti jednake, iste težine, isti oblik… Stari mi je odredio mjeru i sam sam ih zamjesio i počeo frkati i sfrkao jedan pleh i pohvalio se, a on mi je rekao – „To ništ’ ne valja“ – sve mi ponovo smiješao i tako danima… Nisam ja sebi mogao svaki put raditi novu smjesu, a nikako, imaš jednu smjesu i muljaš po njima, sve dok mi nisu uspjele. Bile su to crne kiflice, totalno nejestive. Sav ponosan sam rekao starom -Vidi, sve su kao jedna, – a on mi je hladno uzeo pleh, bacio sve u smeće i rekao „A sad idemo dalje i kom’ bi ti takve crne kiflice prodavao i tko bi to jeo?“ Tata je bio strog učitelj – ali nema boljeg nego kad te otac uči. Nije bilo povlađivanja i tetošenja. Nije bilo nikakvih veza – radiš, radiš i radiš i jedino tako naučiš.“ – kaže Tomislav dodajući da je tada bilo teško, a sada mu je sve – kristalno jasno.
Kako je to danas – Catering Topolovec s Tomislavom na čelu
Tomislav pokušava razviti svijest da se i kolači mogu naručivati – da ih treba raditi samo po narudžbi jer jedino su tako svježe pripremljeni za kupca, ne treba imati kolače gotove na zalihi. Treba se vratiti na izvorno pripremanje i pečenje kolača, od pravih namirnirnica i sve raditi ručno – naravno uz korištenje malih alata i pribora. Ne strojno. Treba pratiti trendove u slastičarstvu što se tiče dizajna, ali i pratiti potrebe tržišta – npr. klasični kolači sa stevijom, korištenje super hrane … i još mnogo sitnih detalja, koje ćete otkriti kušajući.
PR: Marija Vukelić
Fotografija: J. Frangen
