Hamburgeri, ćevapi, sendviči…sve je to brza hrana, koju nerijetko jedemo na ulici, opterećeni stilom života i nedostatkom vremena za miran i opušten gablec ili ručak. U tzv. uličnu hranu spada i kebab, neopravdano zanemaren gastro uradak. Naviknuti na velike kebabe, napravljene uglavnom od komada raznog neidentificiranog mesa, prava je poslastica kušati kebab od purećeg ili pilećeg mesa u restoranu Hokus Okus u zagrebačkoj Maksimirskoj ulici. Današnji Hokus Okus, nekadašnja Abrakebabra, osječka je franšiza proizvodnje kebaba, pokrenuta 2013., koja se u svibnju ove godine proširila na Zagreb, a u planu je otvaranje franšiznih restorana u Rijeci i Splitu.
Kebab se u Hokus Okusu radi od svježeg mesa koje se marinira minimalno 12 sati, a priprema za pečenje traje tri do četiri sata. Puretina i piletina dolazi iz Osijeka i uvijek se koriste samo veliki komadi mesa koji se stavljaju jedan na drugoga. Temperatura mesa se kontrolira svakih 45 minuta. Iz Osijeka u zagrebački Hokus Okus dostavljaju se i umaci (blagog i ljućeg okusa) dok se pita kruh (pita bread) u koji se stavlja kebab izrađuje u Zagrebu.
Mađioničarski kebabi
Svi kebabi imaju naziv po mađioničarima, pa tako postoji Houdini kebab u lepinji, Blaine tortilla i MacKing salata. Blaine tortilla poslužuje se u dvije tortille uz koji se može naručiti blagi, ljuti ili kombinacija ta dva umaka. Oni se sastoje od mješavine začina u kojim dominira cimet i kardamom te čili. U Houdiniju, pilećem kebabu koristi se ekstremno tanak pita bread, vrsta arapskog kruha bez aditiva. Važno je napomenuti kako nakon konzumacije tih kebaba nema, dobro nam poznate, težine u želucu koja se javlja ako jedemo neko jelo s aditivima.
„Kebab želimo podignuti na razinu gastro jela i objasniti ljudima kako to nije jelo za sirotinju. Za pripremu ovakvog pravog turskog kebaba potrebno je određeno znanje i vještina“, rekao je Ilija Brajković, voditelj Hokus Okusa. Dodao je kako se zasad rade kebabi od puretine i piletine, a u planu je uvođenje američkog kebaba od teletine marinirane u whiskeyu i začinima tipičnijima za zapadnu hranu, primjerice Worchester umaku. „Želimo izmiksati orijentalni i američki stil u hrani, ali i u uređenju interijera, pa se tako ta dva stila prožimaju u industrijskom dizajnu Hokus Okusa“, naglasio je Brajković.
Među planovima za 2017. godinu je ubacivanje raznih sitnica na jelovnik Hokus Okusa, pa će se tako na gastro karti uskoro naći razni orijentalni čajevi i slatkiši kako bi se ponuda podignula na višu razinu. Brajković kaže kako se kebabi prilagođavaju okusima ljudi, ovisno o zemlji u kojoj se prodaju. Tako, primjerice u Velikoj Britaniji prevladava janjetina, a u Njemačkoj piletina te mješavina teletine i janjetine. I kebab u Hokus Okus, iako originalnog turskog podrijetla, prilagođen je okusima domaćih potrošača. Da je to jelo već prepoznato u Osijeku, dokaz je i 500 prodanih kebaba dnevno, a uskoro se to očekuje i u Zagrebu. I, na kraju čime privući konzumente u Hokus Okus? Dobrom lokacijom restorana, zanimljivo uređenim interijerom ili dobrom ponudom jelovnika? Sve je to bitno, ali najvažnije da će djeca, mladi, obitelji i starije osobe zasigurno uživati u punom, ali laganom okusu mađioničarskim trikom spravljenog Hokus Okus kebaba.
tekst: Sanja Plješa
fotografija: Rene Karaman
