U ‘moru’ vinskih festivala u Hrvatskoj (nakon Pink Daya, Wine & Gourmeta u Zagrebu, Vinistre i Dalmacija Wineexpoa, a tri-četiri izložbe tek slijede; Vinodar, Dani Graševine u Kutjevu, Kutina, Baranja…), proteklog tjedna je održana tradicionalna smotra međimurskih vina – Urbanovo u Štrigovi.
I upravo Urbanovo je po živosti, brojnosti posjetitelja i doprinosu vinskih šmekera bilo najznačajniji festival. Kroz tri dana, petak, subota i nedjelja, održano je niz vinskih radionica (primjerice: Sauvignoni Međimurja – Aleksandra Noršića, Pušipel u fokusu vinske scene -Darka Baretića, Međimurske kupaže i najbolje kupaže naših vinskih regija – Marija Meštrovića te Gastro priredbe: ‘Bajkoviti okusi Međimurja’ Slađane Herman i ‘Bajkoviti okusi Međimurja’ – Međimurska tradicija u Brankovoj šefli – Branka Ognjenovića), da nabrojim samo manji dio događanja koji su bili traženi i popunjeni.
Novinarska ekspedicija i opet u organizaciji G.E.T-a /Udruga za kulturu stola) svoje je istraživanje započela kod najpoznatijeg bačvara Međimurja i šire, gospodina Pozveka. Kako nam ističe sam gazda, posla ima, pa su krenuli s izgradnjom novog velikog pogona. Doručak na otvorenom s domaćim specijalitetima i vinima kuće bio je pravi entree.
Vinska radionica u organizaciji dr. sc. Romane Lekić u podrumu vinarije Štampar: ‘Turistička animacija gosta u kušaonici, radionica na terenu’ bila je pun pogodak, a zatvaranje tog zajedničkog iskustvenog kruga stiskom ruku svih nas, pravi mali religijsko-vinsko uživalački događaj.
Slijedio je posjet dvorani osnovne škole u Štrigovi, gdje su se smjestili najbolji međimurski vinari i poneki gost iz Slovenije. U trenutku kada smo došli, oko 13 sati, bilo je tek pedesetak posjetitelja uz dvostruko više izlagača. Ali, vjerujte mi, nekoliko sati kasnije nije se moglo ući u prenatrpanu dvoranu. Urbanovo je, jednostavno, kao i prošle godine – vrlo posjećena manifestacija. Večer tog prvoga dana završili smo u izuzetno ugodnom društvu obitelji Hažić na Jurovčaku u Svetom Martinu na Muri. Tu, u Martinu, spavali smo u lijepim apartmanima hotela Golfer, perjanice uspješnih toplica na krajnjem sjeveru Hrvatske.
Nedjelju smo otvorili kušanjem vina obitelji Borisa Novaka u Banfima. Podrum u kojem sam bio prvi put je arhitektonski, a posebno čistoćom izuzetno lijepa impresija. Vina odlična, kao i obično kod Novakovih, s potencijalima da budu vodeći u Međimurju. Ne ističem ni jedno, jer bi to bilo nepravedno.
I sljedeći vinar, gospodin Tomšić, na Železnoj gori nas je ugodno iznenadio, prije svega opremljenošću i kapacitetom svojega podruma (potencijal od više stotina tisuća litara), a pamtimo i vrhunski sauvignon. Ručali smo u Cuveeu, nekadašnjem Stridonu, ali što se tiče vina kuće to je i dalje Cmrečnjak. Uz nekoliko uobičajenih vrsta vina, bili smo posluženi i pjenušcem iste kuće.
Dvanajšćak – Kozol u Dragoslavcu nas je upoznao sa svojim skromnim podrumom (gledajući veličine prijašnjih podruma) ali s vinima koja imaju najveću mjeru XXL. Posebno su nam se svidjeli rose i traminac.
Put nas je vodio kući u Zagreb, ali na tom putu nismo mogli zaobići Malu hižu u Mačkovcu, jedinstveno mjesto međimurske gastronomije. U hiži Branimira Tomašića probali smo više odličnih jela, a ja ću spomenuti samo desert: pohana bazga i akacija s preljevom od jagoda i mente. U atmosferi dnevnoga boravka, s vrtom na dohvat ruke, uz ljubazno osoblje i Tomašića, mislili smo da smo se parkirali u raju! Bilo je vrijeme za povratak.
Zahvaljujući vrijednom getovskom paru Silviji Mundi i Tomislavu Stiplošeku, još jednom smo imali priliku otkrivati ljepote naše domovine. Ovaj put vina i kuhinju Međimurja.
Doviđenja u Ravnim kotarima, u Benkovcu!
Tekst: Vjekoslav Madunić
Foto: Marija Kosor/HRB
Be the first to comment