14 Zagreb VINOcom 2019.

U Zagrebu se 22. i 23. studenoga održao četrnaesti zagrebački međunarodni festival vina i kulinarstva Zagreb VINOcom.

Tijekom dva dana festivala više od tristo izlagača posjetiteljima je prezentiralo svoja vina, sireve, pršute, kulene i druge mnogobrojne slane i slatke delicije.

Izbor vina i broj etiketa ponuđenih na festivalu je svake godine sve bolji pa su posjetitelji kušali pjenušce u bijelim, rose i crnim varijantama te gotovo sve sorte bijelih i crnih vina, a nije nedostajalo ni predikatnih kapljica.

Rezali su se dalmatinski, istarski i pršuti od crne slavonske svinje, od mangulice i pata negra.

Zemlja partner festivala bila je Slovačka, a svoje su proizvode ponudili i izlagači iz Francuske, Austrije, Italije, Bugarske, Slovenije, BiH, Srbije i Makedonije.

U prekrasnom ambijentu hotela Esplanade Zagreb tražila se karta više, a festivalom je prošetalo više od osam tisuća posjetitelja. Osjetila se pozitivna energija pa zabave i smijeha nije nedostajalo.

Važan je bio i edukativni dio festivala, a za to su se pobrinuli moderatori sjajnih radionica. Zaslužili su da ih navedemo poimenice:

  • Roko Bekavac: Horizontal Tasting – Historic Vintage 2008.;
  • Fabien Teitgen i Ante Bačić: Chateau Smith Haut Lafitte;
  • Marin Berovič: Master Class Champion + Trophy Winners, The World Glass of bubbly, London 2019.;
  • Bakhov sin Ivo Kozarčanin: Ča je pusti Alsace, kontra Ivana Enjingija;
  • Daniel Čečavac: Icons of France 1930-1990;
  • Fabien Teitgen i Ante Bačić: Chateau Smith Haut Lafitte, vertikala top godina;
  • Mario Meštrović i Frane Ševo: Grand Cru Classe velike 1996. Lijeve obale Bordeauxa čuvene 1855. Horizontalna degustacija 5 velikana odležanih 23 godine;
  • Marin Berovič: Zadnja vina velikog Stanka Čurina.

Kao i svake godine festival je imao humanitarnu komponentu pa je u prostoru Oleander terrace ekipa kuhara i food blogera pod voditeljskom palicom Domagoja Jakopovića Ribafisha pripremala zanimljiva jela za goste. Prikupljena sredstva od prodaje specijaliteta idu na račun udruge RokOtok.

Dijana Grgić

Fotografija: Rene Karaman