U Beogradu je od 21. do 24. veljače održana još jedna uspješna turistička manifestacija – 3. međunarodni sajam vina Beowine.
Posjetitelja, kao uvijek u Beogradu, nije nedostajalo. Službeni podaci govore o šezdesetak tisuća prodanih ulaznica, a još par tisuća je pripalo velikom broju izlagača i akreditiranih. Broj izlagača premašio je tisuću, a među njima vrlo skromnu brojku činili su Hrvati. Primjerice, naš ovogodišnji štand površinom je bio petina od onoga iz 2012. godine. A i na tako maloj površini nismo se potrudili reprezentativno predstaviti. Vodeći su bili Turistička zajednica Grada Zagreba i Bunčićev hotel u Vrbovcu. U redu je predstaviti manje, ali kad se dostojno predstave, ali su zapostavljeni glavni hrvatski aduti na tom tržištu, a to su Istra i Dalmacija. Jedno dobro zamišljeno predstavljanje Istre, na štandu Privredne komore Srbije, završilo je u općoj kakofoniji zvukova sa susjednih srpskih štandova. Znamo namjere ministra turizma i pripadajućih iz Hrvatske turističke zajednice, ali Beograd i Srbija baš sada zahtjevaju više pozornosti i predstavljanja koja će oni prihvatiti (klape, koju predstavu i događanja uživo) a ne blogerski i ini pristup.
Srpski štandovi bili su prepuni njihovih banja (toplica) na koje je većina pozitivno reagirala, kao i na skijanja na Kopaoniku, Zlatiboru i planinama u Bosni i Hercegovini. Zemlje konkurenti (Turska,Grčka) imale su višestruko veće površine ili zanimljivo osmišljene štandove s promocijama (npr. Europsko prvenstvo u košarci) i drugo.
3. Beowine je potvrdio kako Srbi sve više pažnje posvećuju dobrim vinima. Tu koracima od sedam milja koračaju Mačkov podrum iz Iriga (i još neki Fruškogorci kao Trivanović , Belo brdo), Zvonko Bogdan sa sjevera Bačke (postoje tek nekoliko godina a već ubiru međunarodne nagrade) te mali ali jaki vinar Živković, kao i već etablirani Radovanović, Temet, Vršački vinogradi. Jedan značajan vinar, koji je također dobio međunarodne nagrade Aleksandrović, ovaj put nije bio prisutan sa svojim vinima.
Ulaznica za sajam bila je 300 dinara (3 eura) ali je za vinski festival trebalo izdvojiti još toliko za čašu i tobolac. Pošto sam bio na sva tri dosadašnja Beowinea, mogu konstatirati da je do sada vidljiv napredak vinara ali i vinoljubaca koji su hodočastili u velikom broju. I tu je bilo premalo hrvatskih proizvođača, među kojima su bili Belje, Badel 1862, dio Baranje i Slavonije (uz pomoć HGK-a) Buhač, Misna vina Ilok… Za usporedbu, taj je sajam bio desetak puta veći i posjećeniji od našega Crotoura. Je li to realno? Neznam, ali znam da mi s turističkim sajmovima iz godine u godinu padamo a ‘komšije’ rastu.
Vjekoslav Madunić
Foto: Beowine
Be the first to comment