Profesorica kemije i doktorica epidemiologije: vinarke par excellence!

Neposredno prije negoli su nam se životi stubokom promijenili pa je kušanje vina postao samotnjački „sport“ i razbibriga, agilni je riječki  ogranak udruge WOW predstavio dvije uspješne vinarke kojima je vino i ljubav, ali i druga životna karijera. Bilo je to, kažu članice, divno druženje u riječkom restoranu Opera- smišljeno smješteno u ožujak, mjesec posvećen ženama – u idealno vrijeme koje slavi dostignuća pripadnica ženskog spola. U fokusu su bile žene koje su se u životu profesionalno itekako ostvarile, ali unatoč postignutim vrhunskim rezultatima u svojim primarnim karijerama svoj su hobi i strast – vino –  odlučile  pretvoriti  u ozbiljan posao. I, nakon što su im se otvorili novi svjetovi,  u svojoj su nakani obje savršeno uspjele. Profesorica  kemije Jadranka Lešić i epidemiologinja Jacqueline Marovac, otkrile su svoj životni put i odluku da postanu – vinarke.

Jacqueline Marovac, Jadranka Lešić

  Zanimljivo je i da iako je Jadranka živjela u Zagrebu a sada u Samoboru, dok je Jacqueline živjela po cijelom svijetu da bi se definitivno skrasila u istarskom Gračišću – obje su rodom  iz Rijeke i objema ime počinje sa slovom – J. Profesorica kemije Jadranka Lešić i njen suprug Boris Lešić, vrhunski PR-ovac i jedan od pionira hrvatske marketinške i PR scene, sva su svoja česta  putovanja obavezno završavali obilaskom vinarija u regijama koje su posjećivali. A onda bi dojmove i impresije razmjenjivali danima po povratku. Premda je svatko uspješno radio svoj posao, u njima je sve više tinjala a onda se i rasplamsala želja da jednoga dana svoju ljubav, strast i stečeno znanje o vinu – konkretiziraju otvaranjem vlastite vinarije. Premda je Jadranka tijekom karijere pokretala razne projekte, sudjelovala u radu povjerenstava za natjecanje na državnoj i županijskoj razini te na kraju postala voditeljica Županijskog stručnog vijeća za nastavnike kemije u gimnazijama Grada Zagreba, vino je, očito, bilo jače –  pa su 2015. supružnici Lešić unajmili prostor u Rakitju i pokrenuli vinariju kojoj su dali ime – Agris.

Treba reći da su WOW-ice izuzetno ponosne i na to što je jedno od Agrisovih prvih javnih predstavljanja bilo povjereno upravo njima. I to dvaput. Jednom im je u tome pomogla i vrsna sommelierka Jelena Šimić Valentić (opet na slovo J). S Agris vinima su se WOW-ice družile i u restoranu Rougemarin City – kad je samo za njih priređeno izvrsno sljubljivanje vina i hrane s potpisom slavnog chefa Marina Medaka. Jedan od poticaja da krene u poduzetničke vode Jadranki je bilo i to  što dolazi iz obitelji u kojoj su svi u privatnim poslovima (roditelji i dvije sestre), pa je, očigledno, bilo samo pitanje vremena kada će i u njoj proraditi  poduzetnički gen. Krenuli su s proizvodnjom  malvazije i graševine a populariziraju i autohtonu sortu škrlet. Vrlo brzo počinju pristizati i prve nagrade za malvaziju i graševinu a Jadranka paralelno predaje i radi kao profesorica kemije. No, a kako se posao sa vinarijom razvija i postaje sve ozbiljniji, odluka da apsolutno zaplovi u vinski svijet bila je neizbježna. Jadranka sebe smatra izuzetno „sretnom ženom” jer cijeli svoj život radi ono u čemu uživa: prvo kao profesorica koja je svoje znanje prenosila mladima, a sada kao vinarka koja sa svojom obitelji predano razvija vinariju Agris. Velika su joj potpora  i dvije kćeri,  Petra i Vana, koje  uvelike pomažu u vinariji. Idući veliki korak Lešićevih je izgradnja vinarije u Samoboru te proširivanje portfolia, tj. više etiketa hrvatskih autohtonih sorti. Vrlo bitna stvar u vinskom svijetu je i vizual, etiketa na boci, a Agris krasi prepoznatljiva etiketa koja je rad akademskog grafičara Leona Zakrajšeka. Dok je Jadranka pričala o svom ulasku u svijet vina, WOW-ice su uživale u Škrletu, Malvaziji i Graševini – koje odreda odlikuju svježina i mineralnost. Priča o vinariji Domaine Koquelicotkojoj je, uz supruga Oliviera, na čelu dr. Jacqueline Marovac specijalistica epidemiologije koja je iz rodne Rijeke vrlo rano otišla živjeti u Čile a posao ju je odveo u razne dijelove svijeta (Veliku Britaniju, Kanadu, SAD, Aziju, Afriku)  započinje u Parizu gdje je upoznala sadašnjeg supruga, Parižanina, doktora kardiologije Oliviera Ertzbischoffa. Te se 2001.godine u Disneyworldu – na kongresu u organizaciji farmaceutske kompanije u kojoj su radili  Olivier i Jacqueline , dogodio prvi susret. Iskra je bila prisutna, ali se nakon kongresa Jacqueline vratila u Čile gdje je živjela i  radila. Nedugo nakon toga dobila je poslovnu ponudu u Londonu, pristala i – ondje – na još jednom liječničkom kongresu ponovno susrela Oliviera. Rodila se ljubav. Nakon toga sele  u Lille grad na sjeveru Francuske , zajedno putuju i istražuju vina. Jacqueline se uz Oliviera pomalo zaljubljuje u francuska, osobito burgundska vina, a Olivier upoznaje hrvatska, osobito istarska vina… Kako je kao djevojčica često  sa stricem obilazila Istru, sanjarila je da će upravo ondje kupiti kuću pa kad su Jacqueline i Olivier vidjeli starinu u samom središtu Gračišća i pogled koji se iz nje pruža – odluka je pala odmah. Tako je lagano krenula njihova vinska avantura…Sama proizvodnja počela je u predivnom dvorcu Belaj, koji su Jacqueline i Olivier došli obići kao turisti i ondje upoznali Zorka Ivića s kojim su kroz razgovor iskristalizirali svoju želju da na istarskom terroiru naprave chardonnay na francuski način: mineralan a  punoga tijela. Uz  pomoć prijatelja enologa-vinara iz Burgundije te Zorka Ivića iz Belaja, od kojeg su unajmili podrum i opremu – proizvodnja je uistinu i započela u dvorcu Belaj. Premda je prvotna namjera bila proizvodnja isključivo chardonnaya, njihovo prvo vino ipak je  bila je malvazija…(što drugo kad su u srcu Istre?!) a nazvali su je Fugaz. Na španjolskom to znači prolazno, brzo, ali u Čileu ima i posebno značenje – zvijezda padalica!

Ubrzo je stigao i prvi chardonnay Belaigra, mješavima chardonneya sa crvene i bijele zemlje.

Ime je nastalo spajanjem naziva dvorca Belaj i Gračišća.

Svoju su vinariju nazvali Domaine Koquelicot.  Domaine je u Francuskoj ime položaja vinograda, a koquelicot znači mak. U blizini Gračišća vidjeli su polja prekrasnih crvenih makova – pa je to presudilo ovom poetskom imenu. Njihova su vina elegantna i snažna s prepoznatljivim diskretnim notama drva. WOW-ice su degustirale pjenušac Kontempo (chardonnay,zero dosage), Fugaz (malvazija iz barrique-a), Epicuria (chardonnay iz barrique bačvica) i Nomad (kupažu merlota, cabernet sauvignona i autohtonog istarskog terana). WOWice su se jednom već družile s vinima ove vinarije u Rijeci, a jednom u restoranu Noel, prvom zagrebačkom restoranu s Michelinovom zvjezdicom, organizirana večera i uparivanje njihovih vina s hranom chefa Gorana Kočiša, a pod budnim okom sommeliera Ivana Juga. (I opet – slovo J!) A u vinariji, od početne samo  jedne etikete, danas ih imaju sedam i u planu još nekoliko.Također, ubrzo će, ako sve bude u redu, biti  dovršena njihova nova vinarija u Gračišću. Obje vinarije – Agris i Domaine Koquelicot – vrlo su brzo su pronašle put do nepca i srca vinske publike te se i jedni i drugi polako ali vrlo sigurno odlično pozicioniraju na hrvatskoj vinskoj sceni. Dojmovi s večere u Rijeci, koja je bila zasada posljednje druženje WOW-ica –  barem dok se situacija s virusom Corona ne raščisti – bili su više nego odlični. Bila je to predivna večer puna pozitivne energije, smijeha, inspirativnih priča… Gošće su još jednom zorno pokazale da nikad nije kasno krenuti u neke nove životne i poslovne priče, jer kad se nešto strastveno voli – uspjeh je zajamčen.  WOW-ice se raduju zdravijoj budućnosti  i čekaju poziv u nove vinarije svojih gošći a ova večer ostaje inspiracija svima da budu hrabri i slijede snove.

Sara Prostran, Sanja Muzaferija