Vina Matiška, Nedešćina (Istra)

Ako je vaš izbor hedonizam, sigurno navraćate u Istru! Nikako ne dozvolite da u potrazi za najautohtonijim što istarski vinograd nudi propustite navratiti u Nedešćinu, kod obitelji Matiška. Prošećite se vinogradom sa slikovitim pejzažima u pozadini i zaronite u priče i tajne koje podrum srdačnog domaćina skriva.

Do prije nekoliko godina u vinariji Matiška proizvodili su vina, kako se u Istri kaže, u rinfuzi; nisu se punile butelje. Danas se ovdje proizvodi oko 12.000 litara vina, od čega se 6000 litara buteljira, a broj butelja planiraju podići na 10.000. Vinarija Matiška proizvodi Malvaziju, Refošk i Rosé od refoška i terana (70:30).

Najveći problem je u vinogradima. U ovom djelu Istre puno je neobrađene zemlje, ali vrlo ju je komplicirano kupiti, jer su vlasnici kroz prošlost odselili po svijetu. Prva investicija u koju su odlučili krenuti je vinarija. Međutim, od sadnje novih vinograda neće odustati, zemlju će nastaviti kupovati polako, kako okolnosti dozvole.

Bojan Kiršić otkriva nam i kako je vinarija Matiška ime dobila po generacijama starom obiteljskom nadimku koji su im, kako se to u davna vremena radilo, nadjenuli sumještana. Sama priča o počecima ulaska ove obitelji u vinogradarski svijet posebno je zanimljiva i zaista jedinstvena. A nije započela u vinogradu, već na brodu, u prostranstvima ledenog oceana. I to ne na bilo kojem brodu.

Bojanov pradjed Mate Kiršić Matiška, bio je ložač i član posade parobroda Carpathia. Upravo onog broda koji je u hladno i maglovito jutro 1912. spašavao utopljenike s Titanika – žrtve najpoznatije i nikad zaboravljene tragedija u povijesti pomorstva. Za zasluge je pradjed odlikovan časnim ordenom austrijske kraljice, a medalja i danas zauzima istaknuto mjestu u obiteljskom domu Kiršićevih.

O tragediji i scenama kojih se nagledao, Mate Kiršić je rijetko kad pričao ikome pa čak ni svojoj ženi Mariji. Vrativši se u rodno mjesto, čvrsto je odlučio da više nikada neće kročiti na brod; ne samo na brod, nego ni na kakvo plovilo pa niti u more. Odlučio posvetiti zemlji, očuvanju tradicionalne istarske kapljice i oplemenjivanju starih trsi. Tako je već 1913. godine započela priča o vinu Matiška. Od njegovih dana prošlo je stoljeće, a potomci ovog prekaljenog pomorca, a vinara nastavljaju njegovim putem. Iz zanimljive i nesvakidašnje obiteljske priče, ali i vrijednog rada i znanja sigurno i polako stvaraju vino i brend što nije nimalo lako na bogatoj istarskoj vinskoj sceni.

Osvrt Tomislava Stiplošeka

Matiška je mlada i perspektivna vinarija od koje se u budućnosti puno očekuje. Nadamo se da će uskoro proširiti broj hektara, a možda jednog dana povećati sortiment za još jednu ili dvije sorte. U svakom slučaju, Nedešćinu treba prihvatiti kao mikro regiju koja će u budućnosti imati što reći u vinskom svijetu Istre.

Matiška za sad proizvodi Malvaziju, Refošk i Rosé.

Malvazija

Trenutno u podrumu vinarije Matiška imamo dva vina od malvazije.

Ona iz 2018., koja je brana dosta kasnije pa je samim time i vino drugačije, malo slabije na nosu, ali zato punog tijela i ugodne zrelosti. To je ozbiljno vino i vrlo food friendly vino. Zrelo je, lijepo zaobljeno i vrlo užitno. Naći ćete u njemu arome bagremova cvijeta, a u okusu se nekako najviše ističe badem. Treba naglasiti da je vino vrlo slojevito. Vino je to koje neodoljivo podsjeća na malvazije kakve su nekad bile.

Malvazija iz 2019. je tipična moderna istarska malvazija; lagana, svježa, mirisna i razigrana, idealna za ljetne terase. Vrlo lepršava na nosu sa svojim cvjetno voćnim mirisima. Ima laganije tijelo, ali je zato punog okusa; najviše se osjete okusi jabuke i marelice. Vino je užitno i vrlo harmonično.

Nadam se da će i u budućnosti raditi obje Malvazije. Obje su suhe i imaju slamnato zelenkastu boju, s time da je Malvazija iz 2018. ipak za nijansu jače boje.

Refošk

Izrazito je tamno i gusto vino, svježeg mirisa koji podsjeća na maline i višnje, a okus mu je bogat i ekstraktan.

Rosé

Rosé je možda i najbolje njihovo vinarije Matiška. Rađeno je od sorata teran i refošk, u omjeru 30 – 70 . Rosé je to koji ima prilično jaku boju, tako da bi ga po boji prije svrstali u ružice nego u rosé vina, ali na nosu i okusu je tipičan rosé. Odlikuje ga jako lijep voćni miris, a isto to imate i u okusu; naravno, radi se o jagodama, malinama i nešto slabije se osjeti lubenica. Vino je pitko, harmonično i vrlo užitno. Treba ga servirati dobro ohlađeno.

Ivana Begović, Tomislav Stiplošek

Fotografija: Silvija Munda, Rene Karaman