Vino & Kino uz vina Griffin

Jelena Bulum, Malis Antonella, Kresimir Ivancic, Martina Ivancic

U sklopu vinsko-filmskih večeri naziva Vino & Kino poznati hrvatski chef pripremao je u zagrebačkoj vinoteci Bornstein večeru u 4 slijeda inspiriranu glazbom nedavno preminulog maestra Ennija Morriconea. Uz najljepše melodije kao npr. one iz filmova „Bilo jednom u Americi“, „Dobar, loš, zao“ ili „Nemilosrdni gadovi“, izmjenjivalo se bogatstvo zanimljivih okusa na tanjuru, a važna dionica dopala je i plešivičkog vinara Krešimira Ivančića čija vina su izvrsno pratila svaki Matin slijed.

Slušamo Matu Jankovića kako daje precizne upute organizatorima događanja: „Idemo na svježe, sezonsko i domaće. Sad ima svega.“ Već nekoliko minuta kasnije mesar od povjerenja spremio je goveđe obraze, Ivan na Dolcu ima svježu i slatku ciklu za rižoto, a kod Ane na Trešnjevci čeka 3 kg krumpira. Mate potvrđuje meni od 4 slijeda: cannelloni od mariniranih tikvica sa skutom, limunom, bademom i mentom, rižoto od cikle s acetom balsamicom, goveđi obrazi u umaku od višnje i tamne čokolade i za kraj pečene breskve s mentom i bosiljkom.

Kako se večeri Vino & Kino uz degustaciju vina i hrane bave po jednom filmskom temom, ovaj put odabir teme bio je prepušten Mati na volju. Naime, to ne treba čuditi s obzirom na Matinu reputaciju  na društvenim mrežama na kojima chef nerijetko sa „fanovima“ dijeli svoja razmišljanja o filmovima i glazbi koju sluša.

Naziv večeri „Ne vjeruj chefu koji sluša Ennija Morriconea“ simpatično parafrazira naslov knjige poznatog talijanskog kuhara Massima Botture „Nikad ne vjeruj mršavom talijanskom chefu“ i pokazuje Matin glazbeni ukus. „Idemo s velikim Morriconeom“, rekao je bez puno premišljanja. Bilo je to samo 7 dana prije nego što je stigla tužna vijest o odlasku obožavanog Maestra koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti filmske glazbe, a zauvijek će ostati zapamćen po melodijama koje je skladao za špageti – vesterne legendarnog Sergia Leonea.

Uz svaki slijed jela s potpisom Mate Jankovića slijedio je glazbeni intermezzo s potpisom Ennija Morriconea, a spoju hrane i glazbe pridružilo se i vino s potpisom. Ako se za ičija vina može reći da nose autorski pečat i karakter vinara u sebi, onda to vrijedi za vina Griffin koja potpisuje plešivički vinar Krešimir Ivančić.

Brend Griffin objedinjuje neke vrlo zanimljive etikete kao npr. Chardonnay sur lie ili Chardonnay single vineyard (s najvišeg vinograda na Plešivici), ali fokus ove večeri bio je prvenstveno na sorti portugizac. Iako je sorta za većinu sinonim za mlado jesensko vino uz prve kestene, to ne vrijedi i za Krešu. Ovaj vinar udahnuo je portugiscu novu dimenziju napravivši od njega tri nesvakidašnja vina: Griffin Rosé, crveno odležano vino „Dark Side“ i, sad već kultni, crni pjenušac Griffin „Dark Side“.

Rosé Griffin točio se kao piće dobrodošlice, ali daleko je to od banalnog aperitiva. Prošle godine osvojio je čak 90 bodova na natjecanju „Decanter“, a na natjecanju u Mađarskoj proglašavan je tri godine zaredom najboljim pjenušcem od portugisca. Bio je i prvo vino koje je Krešo nazvao po mitskom biću Griffin (pola orao, pola lav) koje se nalazi u obiteljskom grbu Ivančića, a vinar ga je prigrlio kao zaštitnika za svoje smjele vinske pothvate.

Najzanimljivije vino večeri vjerojatno je bio portugizac odležan 2 godine u barrique bačvama. Temperatura serviranja od oko 14°C, relativno niska za crvena vina, pokazala se ovdje idealnom za intenzivne arome trešnje i višnje upotpunjenje nijansama tamne čokolade. Vino je bilo „perfect match“ s goveđim obrazima koje je Mate dugo kuhao baš u umaku od tamne čokolade i višanja, a zatim poslužio u kontrapunktu s hladnim zdrobljenim krumpirom i svježim povrćem.

I na kraju Griffin „Dark Side“ Brut za kojeg Krešo Ivančić ovako kaže:“ Ovaj pjenušac bio je otpočetka moja velika želja. Za crni pjenušac od portugisca potrebno je jako puno znanja, puno mašte i puno tradicije.“ Možemo samo reći da se isplatilo jer sve ono najbolje što portugizac nudi – arome maline, trešnje, lijepa svježina, zreli i mekani čokoladni tanini  – sve to kulminiralo je u ovom vinu. Uz njega Mate je pripremio jedan nostalgični ljetni okus pečenih breskvi s bosiljkom i mentom u skladu s nekim dalekim vremenima kao što su ona iz filma „Bilo jednom u Americi“ čija glazba s potpisom Ennija Morriconea je savršeno pratila ovaj slijed.

Bila je to večer u kojoj su se spojila sva čula jer vinu i hrani treba uživati svim čulima. S njima treba eksperimentirati, dodati im malo glazbe, malo filma, malo emocija i učiniti ih nezaboravnim iskustvom baš kao što je to Proust činio davno prije nas.

Vino & Kino