Kad je iskusni ugostitelj Marinko Tvrković, suvlasnik ambicioznog restorana „Trattoria Gatto nero“ u Malinskoj na otoku Krku, prije tri godina proputovao Peru, zajedno se sa suprugom naprosto oduševio peruanskom kuhinjom s kojom se prvi puta susreo na posve neuobičajenom mjestu – u Bukureštu!

Sve cijenjenija kuhinja ove južnoameričke države već neko vrijeme uživa ugled i slavu, što se potvrđuje i odličnim plasmanima na svjetskim rangiranjima najboljih restorana. U okviru prestižnog izbora The World’s 50 Best Restaurants Awards, koji sponzoriraju slavni brendovi voda S.Pellegrino & Acqua Panna, a koji se danas smatra čak relevantnijim od Michelinovih zvjezdica, upravo je ove, 2025.godine, restoran „Maido“ iz Lime, proglašen najboljim na svijetu.
Peruanska je kuhinja u posljednjem desetljeću preuzela primat u kulinarstvu a Peru se pokazao kao vibrantna gastronomska zemlja u kojoj kuhari ne prezaju od inovativnih i imaginativnih kombinacija tradicionalnih okusa s kreativnim modernim rješenjima. Marinko je uočio sličnosti ove južnoameričke kuhinje s našom, mediteranskom; osim što je njihova pikantnija. Nakon što je odlučio da bi u svojoj trattoriji u Malinskoj, mjestu ugode i dobre, iskrene hrane, želio povremeno uvesti Tjedne internacionalnih kuhinja, Peru se nametnuo kao idealan izbor.


Simpatični Marinko Tvrtković, porijeklom s otoka Raba u svojoj je dugoj ugostiteljskoj karijeri obišao mnoge strane zemlje i mnoge hrvatske otoke, uključujući i južnodalmatinske, skrasio se na Krku, ali, premda obožava sve domaće – od boškarina i tartufa do šurlica i mesa, prednost ipak daje morskim plodovima a ambicije su mu šire od otoka.
Namirnice, što je na otoku uvijek pomalo problem, nabavlja u krugu od što manje kilometara, a i osoblje je lokalno. Partnerica mu je Tanja Grbac, Omišljanka iz ribarske obitelji, čiji je suprug Siniša Karlica zaslužan za većinu riblje ponude. S Marinkom dijeli strast prema ugošćavanju, ljubav prema svakom gostu i poštovanje prema namirnici.
Za tjedan Perua u Malinskoj ponudili su zadani menu ali i narudžbe a la carte. Mi smo nakon uvodnog koktela Pisco Sour, napravljenog na bazi peruanskog brendija od grožđa (Pisco) sa svježim sokom limete, sirupom, bjelanjkom i nekoliko kapi Angostura bitera – krenuli s predviđenim jelovnikom, a iznenadio nas je ovaj fini i blagi koktel bogate pjenaste strukture i uravnoteženog slatko-kiselog okusa koji odlično otvara apetit.


Chef Sandro Gligorić servirao je i pojasnio prvi slijed: ceviche od brancina (sirovi barncin mariniran u soku naranče i limuna sa solju, paprom, čili papričicom i ekstra djevičanskim maslinovim uljem) uz pratnju izvrsne domaće foccacie. Sliedila je pikantna pjenasta juha s kvarnerskim škampom, a onda Chupe de pescado – brudet od sipe s jadranskim kozicama plavim krumpirom, cherry rajčicama, kalamata maslinama. Za prste polizat! Z akraj, desert po želji (nije peruanski) – a mi smo probali panna cottu i tortu od sira. Oboje odlično, a torta od sira specijalno lagana i nježna. Vinska karta je bogata, odnedavno obogaćena novim etiketama, a naglasak je na vrbnička vina vinarija Šipun i Katunar Wine Estate. Tu su sve krčke žlahtine, sansigot, kao i istarske malvazije, od kojih se većina može dobiti na čašu. I prava zvijezda: rose Bastian. Nije nevažno spomenuti da lokal ima krasnu, kamenim lukovima zaklonjenu terasu i golemi parking iza restorana, što je veliki plus u vrijeme turističkih gužvi.
Bravo za Marinka i Tanju i puno sreće za „Gatto nero“ koji polako „odrasta“ i prerasta u zvijezdu ili barem zvjezdicu na krčkoj gastro sceni.
Sanja Muzaferija
Fotografija: Sanja Muzaferija, Marin Ćuk Vurnek EVENTography



