Priznali mi to ili ne, svi volimo nedjelje. Na taj bismo dan do u beskonačnost mogli gledati npr. slavni film Bernarda Taverniera „Nedjelja na selu“, možda bismo planinarili po brdima ili dokoličarili pred televizorom; odmarali se od subotnjeg provoda, išli na brunch ili pak rodbini na nedjeljni objed; plandovali i potiho pjevušili „I don’t Like Modays “ Boomtown ratsa… i … nastavite svoj osobni niz…
Nedjelje uvijek imaju drukčiju, specifičnu energiju i „vibru“, a još kad su sunčane i proljetne, specijalno su nam drage. 10.svibnja je na otoku Krku, točnije u Vrbniku, osvanula jedna vrlo posebna nedjelja. U vinogradu na lokaciji istoga imena, Sv.Nedija, dogodila se svečanost. Bila je to posveta Majčinom danu, ali i prirodi, proljeću, dobrim ljudima i odličnom raspoloženju, autohtonim lokalnim namirnicama i hrani, a sve s naglaskom na vinograd i vino. U vinariji Katunar Estate Winery, koju maestralno vodi vinarska obitelj na čelu s mladim Tonijem Katunarom i suprugom Marijanom, po prvi su puta organizirali „Doručak u vinogradu“.
Očito je to bio pun pogodak jer se o svemu još uvijek itekako priča. I hvali. I prisjeća. I priželjkuje repriza, koju ćemo, nažalost, morati čekati još godinu dana, premda osobno navijam za brže ponavljanje. Ovu tradiciju koju su Katunari pokrenuli prvi na otoku, zapravo su naslonili na tradiciju doručka i marende u vinogradu, u kojem se uvijek nešto radi, a nešto se mora i prezalogajiti. Kod Katunara se o ovom događaju uzgred pričalo i nekoliko godina, da bi se realizacija na kraju dogodila gotovo ekspresno, u nepunih mjesec dana. Za to je, uz katunare, podjednako zaslužna Iskusna organizatorica evenata i dizajnerica interijera Milena Debrunner iz Krka, koja je Marijani i Toniju pomogla u nedavnom redizajnu kušaonice, a ovoga puta pridonijela idejom i prekrasnim detaljima koji su događaj digli na sasvim novu razinu.
Zapravo se ideja o doručku u vinogradu sama nametala s obzirom na lokaciju – jer se iz kušaonice Katunar Estate Winery koja je ostakljena velikim staklenim plohama puca veličanstven pogled na vinograde ispod i ispred vinarije, baš na poziciji Sv.Nedija. Doručak je bio zamišljen kao prilika da se pozovu i počaste prijatelji, obitelj, partneri i gosti – kao svojevrsna kombinacija komercijalnog i prijateljskog druženja, pa se već u 10.30 ujutro ovdje okupilo više od sedamdeset ljubitelja vina i dobre hrane, ali i glazbe. Sve je počelo jagodama i pjenušcem Biser mora, Porin i Maestral (moj omiljeni), a na maloj bini, nakon srdačne domaćinove dobrodošlice odvijao se fantastičan koncert. Nije ni čudo da je ugođaj bio više nego perfektan jer je na stageu bio Edi Maružin, slavan po „Gustafima“ a danas aktivan i u svom odličnom „Edi East Trance Blues“ bandu…Nipošto to nije bila samo background glazba, nego pravi „provodnik“ i dizalica atmosfere nabijene elektricitetom veselja koje je zračilo iz svih ljudi dobre volje, a što su osjetili svi prisutni. Svakako pozdravljam izvrstan Katunarov izbor: uostalom, kad se radi o dvojici ljudi dobre volje, Toniju i Ediju, koje je spojila ljubav prema vinu i poznanstvo sklopljeno na vinskom događanju jantarnih vina u Izoli, nije moglo biti greške.
Dotaknimo se i cijene – za 35 eura po osbio svatko je jeo i pio do mile volje, uživao u čistom zraku, ozračkju vinograda, vrhunskoj glazbi i prijateljskim osmjesima svih prisutnih. A sad malo o onom itekako važnom: hrani. U svemu je pomogla obližnja Ulika Grill (osobito s narescima od domaće crne slavonske svinje), a pazilo se da sve posluženo na prekrasnim platama koje je složila Tara Blažević iz vinarije na stolovima koji su se spojeni protezali 15-tak i više metara u vinogradu – sve ili velika većina budu proizvodi otoka Krka. Bili su tu džemovi OPG-a Rimbaldo, kruh i croissanti već zasluženo medijski opjevane Craft pekarnice Pier iz Krka, goranske pole krumpira sa slaninom (ipak smo u Primorsko-goranskoj županiji), pogače i sitni kolači, kao i presnac pekarnice Vrbnik, riblja pašteta s potpisom tima Trattorije Gatto nero iz Malinske, jestivo cvijeće SOPG-a Nada Baldigara iz Punta… Pršut obližnje vinarije i pršutane Gospoja ručno je rezao Igor Zlatkov iz tvrtke Tramuntana koji na Cresu izrađuje prekrasne drvene daske i drške sječiva koja su sine qua non svake iole ambicioznije kuhinje. Bilo je to druženje obilježeno radosnim stvaranjem uspomena koje će ostati dugo nakon podsljednje Edijeve pjesme i posljednje ondje ispijene čaše vina. Kad je o vinu riječ, bilo je tu, naravno, žlahtine, između ostalog i fantastične Sveta Lucija s pozicije nadomak Baške, ali i Cuvéea i Julije – polusuhog crnog vina za ljubitelje vina s malo većim ostatkom neprevrelog šećera. Bila je to i prilika da se lansira novi rosé pjenušac, Porin, u čemu su prisutni, a osobnito članice udruge WOW specijalno uživali. Valja istaći i izuzetno je bitno, a nije floskula, da je ovo bilo iskreno druženje koje je izgledom, promišljenim detaljima, kvalitetom hrane i vrhunskih vina nadmašilo mnoge tzv. „fensi-šmensi“ recentne hrvatske evente. Mene je podsjetilo na top događanja kojima sam imala sreću prisustvovati u Francuskoj povodom međunarodno razvikanih svjetskih filmskih i eno-gastronomskih festivala. Živjeli!
Sanja Muzaferija
Fotografija: Gregor Bajt, Srđan Hulak
