Vino i kućni ljubimci? Zašto ne? U društvu pasa održano druženje članica udruge WoW/Žene i vino
Ove godine navršit će se 15 okruglih godina otkako je urednica i spisateljica Sanja Muzaferija, poznata u novinarskim krugovima i kulturnom miljeu, odlučila napola u šali, osnovati, kako ga je u prvom trenutku nazvala „Klub sretnih žena“ : onih koje se zanimaju za vino, bave se njime, proizvode ga, prodaju, kušaju profesionalno ili amaterski, sa znanjem ili samo s mnogo entuzijazma. Jer, u to su vrijeme žene u vinskom svijetu ovih prostora bile poprilično neprimjetne.
Eno-gastronomija ju je oduvijek zanimala, a vremena su, kako kaže, sve manje kulturna. – Uostalom, kako stariš, sve te manje zanima moda i ono što ćeš odjenuti, a sve više ono što se jede i pije. (smijeh)Naprosto je tako, priznali mi to ili ne, a moji doma su ionako oduvijek i bili „fajnšmekeri“ pa sam to djelomično „ povukla“ od kuće – smije se Muzaferija. Ova se priča od početnih svega nekoliko članica 2011. godine, prilično brzo zahuktala a udruga, koja je dobila ime WOW/ Žene i vino, pretvorila u važnog i uvaženog igrača na hrvatskoj, pa i međunarodnoj vinskoj sceni. Istodobno je to postao i ozbiljan a za voditelje neplaćen posao.
Pa Sanja nastavlja: – Kako to već biva kad se treba raditi gratis, entuzijazam razmjerno brzo nestaje. Bilo je i nesporazuma jersu mislile da simbolična godišnja članarina (danas iznosi 50izvan Zagreba, a u Zagrebu 80 eura) ide upravi ili meni u džep. A da one nakon plaćene članarine trebaju kušati razna vina i eventualno o njima učiti, ali da to po mogućnosti bude bude besplatno ili povoljno a da sve organizira netko drugi, treći, bilotko. Kad su shvatile da nije baš tako, polako su otpadale. No, članstvo nije nikad ni bilo zamišljeno kao fiksno, nego kao fluktuirajuće, sukladno godišnjoj članarini. Istini za volju malo je ljudi/žena, koji su uporni, uvjereni u ono što ih zanima, i žele ozbiljno učiti i konkretno raditi u svoje slobodno vrijeme. Kako u većini udruga, tako i u ovoj. To je i razumljivo u današnje vrijeme kad je radni tempo ubrzan, a životne okolnosti su daleko od bajke.
Međutim, Muzaferija nije odustajala, bez obzira na neka odustajanja, s vremenom su se zagrebačkom WoW-u pridružili Split i Rijeka i neke marljive i poletne žene, pa se priča gradila. Za Muzaferiju su neki kolege rekli, ne sasvim neozbiljno, da je za žene učinila više od feminizma, bare,m što se tiče afitmacije njihove uloge u vinskom smislu. Udruga se značajno proširila i etablirala pa danas broji oko 100 -150 članica. Ovaj podulji uvod zapravo je unaprijed posvećen 15. WOW jubileju, najavi 13.PINK DAYa, ali i recentnom simpatičnom događanju koji su WoWice upriličile u vrbničkoj vinariji Katunar Estate Winery. Vlasnici, Marijana i Toni Katunar, imaju 4 psa, od kojih je najmlađi i najmanji, toy pudlica Riccardo/Riko. Pa što? I kakve sad to veze ima s WoW? Pa, ima i zbog toga što i osnivačica i predsjednica WoW, Muzaferija, također ima toy pudlicu a i mnoge članice udruge nisu samo ljubiteljice i poznavateljice vina, nego i pasa te imaju kućne ljubince – pse i što je ime WoW čak i kolege novinare često asociralo na lajanje.
Tako je legenda vinskog novinarstva Željko Suhadolnik znao često WoWice zvati vau-vauicama ili, u pozitivnom smislu, „lajavicama“. Sumnjama i šalama usprkos, WoWice su tijekom 15 godina održale više stotina vinskih prezentacija i evenata, otišle na više desetaka vinskih izleta u vinarije, spajale s vinom spojivo i možda nespojivo. Pa su se vinski družile s kozmetikom, wake-boardom, nakitom, prirodom, knjigama, umjetnošću, modom. Akademska slikarica Vlasta Pirnat, koja je autorica početnog vizuala za WoW udrugu, strastvena je planinarka pa je svojedobno unutar WoWa pokrenula Wow Walk i tako su, uz kušanje vina, članice jedno vrijeme redovito odlazile na hodanje i trekking u prirodu. U Rijeci, pak, se uspješno pokrenuo Čitalački klub a Muzaferija je, kao jubiteljica svega lijepog i s iskustvom u tom polju, pokrenula projektić Wine and Design u početku uz pomoć velike zaljubljenice u modu, Ane Ivančić, vlasnice boutiquea „Garderoba“, čiji je suprug uspješni distributer i promotor vina Boris Ivančić.
Održala su se, međutim, samo tri izdanja – prvo u „Garderobi“ s vinima Tomac i njihovom grafičkom dizajnericom; zatim jedno s nakitom arhitektice Violete Beljić Kušić i posljednje, u restoranu „Balon“, a u suradnji s modnom dizajnericom Verom, iz vinarske obitelji Korak. Neki od projekata su zaživjeli, neki baš i nisu. – Ni ja a ni ostale „pokretačice“ se ne mogu klonirati i doista nije lako uz redovne poslove preuzimati obveze ni u udruzi a kamoli voditi projekte koji ne donose novac a iziskuju veliki trud. Osobito zato što su nam standardi visoki i ljestvica podignuta – kaže Sanja. No, najznačajniji WoW projekt od svih je itekako opstao, a to je akcija „Što žene žele“ u okviru koje meritorno, u tri vrlo elaborirane etape svake godine dodjeljuju nagrade u 6 kategorija po njihovom, ženskom ukusu a dobitnik, dobitnik WoW Grand Prixa putuje u njihovoj organizaciji u vinske regije svijeta. Tako su s vinarima obišle vinske regije Španjolske, Italije, Austrije, Mađarske, Francuske… Mnogi se pitaju jesu li WoW i PINK DAY Zagreb u vezi, pitamo, a Muzaferija tumači: – Mnogi to miješaju, ali valja reći da je prvi regionalni, međunarodni festival posvećen ružičastom vinu (kojem su kasnije dodana ekstra djevičanska maslinova ulja i pink kokteli) PINK DAY Zagreb do izvjesne mjere i na neki način niknuo u udruzi kad je jedna članica zagovarala ideju pokretanja „ženskog vinskog festivala“, no moja je konkretna ideja i koncept da ga posvetimo tada zapostavljenim roséima. Okupila sam inicijalnu ekipu i smislila ime festivala. U samom početku, u festivalu jesu sudjelovale neke članice udruge ali je omjer uloženog rada i zarade ponovno bio čimbenik koji je presudio u njihovom povlačenja iz posla, pa već dulji niz godina neprofitna udruga WoW i komercijalni PINK DAY Zagreb, nemaju izravne veze, osim što ih povezuje ista osoba na čelu. 2013. je nastao PINK DAY Zagreb, treći u Hrvatskoj najstariji vinski festival na nacionalnoj i međunarodnoj razini (nakon Vinistre i Vinocoma). Muzaferija je pod svaku cijenu željela staviti vino u umjetnički kontekst jer svi ostali festivali su u hotelima ili sportskim dvoranama, pa je prvo izdanje održano u Muzeju za umjetnost i obrt, nakon čega se na dulje vrijeme, sve do potresa u Zagrebu i epidemije COVIDa, udobno smjestio u Mimari a sada je već pet godina u Laubi.
Ovih se dana s nestrpljenjem očekuje 13. izdanje PINK DAYa Zagreb 25.4., i to, kako među vinarima i znalcima, tako i zaljubljenicima u ružičasta vina, optimizam i dobru energiju. Već petu godinu, uz Muzaferiju je u sve uključena Zrinka Jelić Belinić sa svojom agencijom Zevent a očito je da nešto dobro rade jer festival usprkos sve žešćoj festivalskoj konkurenciji, stalno raste. Muzaferija komentira: – Shvatila sam da je nemoguće raditi sve ono što sam radila – uvijek i zauvijek besplatno. Nisam se dala smetati pa sam ipak u WoW sve do danas nastavila u skoro istom ritmu, iako me sustižu godine starosti, pa ne znam dokle ću moći koordinirati suorganizirati, pisati o svemu za naš web…itd., ali se još uvijek trudim. S festivalom PINK DAY Zagreb, ipak se zaradi neki novac. To nije ekstra profitabilni posao, a vrlo je zahtjevan, ali je veselje koje se ipak – isplati. Ove godine nam je, nakon Austrije, Mađarske i Italije – zemlja partner Slovenija, pa pozivam sve da nam 25.travnja dođu u Laubu:kuću za ljude i umjetnost i uživaju u ružičastom. No, vratimo se na početak priče o novom, malom ali slatkom pop-up projektiću koji je rođen u redovima WoW. Hoće li se ponoviti, zasad ne znaju. Moglo bi se duhovito reći da ideje nisu sve, ima nešto i u realizaciji, a ova je bila realizirana na najbolji način, zahvaljujući Marijani katunar, Renati Okretić i samoj Muzaferiji. WoW WoW WoW druženje se održalo u Vrbniku, u prisustvu desetak članica, od kojih nisu sve vlasnica pasa. Sanja kaže: – Još prije desetak godina sam smislia WoW WoW druženje koje je tada bilo pod sloganom /i opjesmom/ „Who Let the Dogs Out“. Čini se da sam s idejama (i realizacijama) uvijek pomalo ispred vremena jer sada„svi „ nešto slično „furaju“ pa u Zagrebu pozdravljam drugo izdanje pop-up Dog’s Cafe, a u svijetu s divljenjem pratim Dogue (varijantu Voguea koju je smislila Chioma Nnadi).
Desetak članica sa svojim psima okupilo se 20.ožujka u prekrasnoj novouređeenoj kušaonici Katunar Estate Winery u Vrbniku gdje su pod radnim naslovom Pink pudl poslijepodne, kušale rosé ali i neka druga vina domaćina Katunara – ususret PINK DAYu Zagreb. Uz vino, a u čast Kvarneru koji je ove godine Europska regija gastronomije, zalogaji su bili isključivo domaći. Kušao se sir slavne sirane Magriž iz Kornića, pršut Žužić iz Vrha, sourdough kruh krčke craft pekarnice Pierre i tradicionalni krčki kolač presnac iz Dobrinja. Uz vina domaćina Katunar Estate Winery, „Maestral“ frizzante cuvée od probranih sorti grožđa (najviše žlahtine), vrhunsku žlahtinu „Sv.Luciju“ s istoimenog položaja u Dragi Bašćanskoj i novo polusuho užitno vino „Sveta Nedija“ – svoja je dva ružičasta vina predstavio Ivica Dobrinčić iz vinarije Šipun. S pogledom na predivne vinograde koji okružuju vinariju, Dobrinčić je uz pjenušavu „Vilu“ od sorte trojišćina, napravljenu tankovskom (prosecco) metodom, zainteresiranim WoWicama predstavio i svoje izuzetno cijenjeno ružičasto mirno vino „Trojišćina“, svojedobno proglašeno najboljim hrvatskim roséom po izboru Saše Špiranca i „Dobre hrane“. Kuća vina Ivan Katunar, susjedna vinarija, poklonila je i nekoliko boca svog roséa od Cabernet Sauvignona. Na kraju se poslužio i novitet, prošek Katunar Estate Winery, tradicinalno desertno vino, bogate arome suhog voća, datulja, grožđica i karameliziranih jabuka. Punog je i zaukruženog tijela obavijen notama meda a raskošnom slatkoćom i dugim završetkom savršen je za uparivanje s tradicionalnim desertom presnacom/presnecom, koji je ovog puta stigao iz Dobrinja. Poseban dodatak druženju, veseli peseki, dobili su darove tvrtke Nekmar koja proizvodi prirodnu hranu i kozmetiku za pse. Riko, Romeo, Nala, Bo i Oskar – bili su vrlo zadovoljni. A Wowice? Rekle su samo zadivljeno: WoW!
R.K.
Fotografije: privatna arhiva
