Već tradicionalno, svake godine, udruga WOW/Žene i vino čini nešto ne samo lijepo nego i jedinstveno: pomno odabrane hrvatske vinare vodi na studijsko vinsko putovanje u inozemstvo.
Projekt duhovito nazvan „Što žene žele“ osnovan 2012.– u kojem biraju naj-vina po svom ukusu itekako je relevantan a dobitnici WOW Grand Prixa do sada su bili odreda renomirani vinari. Gianfranco Kozlović koji je putovao u Bordeaux, Saša Senjković išao je u Champagnu, Moreno Coronica u Barcelonu i Penedes, Luka Krajančić u Burgundiju, Frano Milina Bire u Austriju, vinarija Jakob u Milano, Meneghetti u Toscanu, Marko Fakin u Baranju i Mađarsku, a vinski doajen Ivan Enjingi bio je lani u domovini Prosecca, Venetu gdje je posjetio Villu Sandi i Bottegu. Ovoga puta, pobjednik, vinarija Kutjevo, koja je nagradu osvojila svojim predikatnim vinom, ledenom berbom graševine 2018., na put je poslala mladu enologinju Ivu Jardas. WoW ekipu predvodila je direktorica Talijansko-hrvatske Gospodarske komore Andreja Perkov jer je Komora bila suorganizator i domaćin putovanja, a odredište: Verona i prekrasna talijanska vinska regija Valpolicella, vinorodno područje između jezera Garda i regije Soave, a sve na manje je od 500 km od Zagreba.
Uz Talijansko-hrvatsku gospodarsku komoru, Udruzi je domaćinstvo ponudila grupacija Oniverse, u vlasništvu rođenog Veronežanina Sandra Veronesija, koja obuhvaća lance Calzedonia i Intimissimi te šest vrhunskih vinarija razmještenih diljem Apeninskog poluotoka. Tu je i Signorvino, lanac od četrdesetak restorana/wine shopova diljem Italije, osnovan 2012., a posvećen ponajprije promociji talijanskih vina i njihovih manje poznatih sorti kao i lokalne i autohtone gastronomije. Smještaj je bio u hotelu Veronesi La Torre, također u vlasništvu Oniversea, malo izvan središta grada, u Dossobuono di Villafranca. Osim u talijanskim delikatesama i vinima iz Veronesijevih vinarija, hrvatska je delegacija ovdje uživala i u SPA tretmanima i bazenu. Prekrasan i uredan hotel je, osobito dečkima, bio zanimljiv i zbog detalja poput teretane, stola za bilijar i stolnog nogometa. U sklopu hotela je i jedan od lokala Signorvino, svojevrstan spoj wine shopa, vinoteke i restorana. Koncept potpisuje osobno Veronesi a izvrsna je i dobrodošla ideja da se u ovim lokalima vino za stolom plaća po dućanskoj cijeni. Prva večera u hotelu bila je upravo u Signorvino organizaciji a počela je obilnom platom suhomesnatimh narezaka i sireva, među kojima i pršut iz Parme odležan 24 mjeseca, razne šunke i mortadela Favola Gran Riserva, uz moćnesirevi, među kojima i Asagio; mesnim okruglicama, focacciom, bakalarom na bijelo i nezaobilaznim „tunkanjem“ kruha u maslinovo ulje. Uz hladno predjelo posluženo je vino iz pokrajine Lazio, Bianco Bio IGP Caliga, vinarije Tenimenti Leone u području Lanuvia. Cvjetno i voćno, vino za svaki dan, a ipak kompleksno i zanimljivo. Na molbu ekipe, ponuđeno je još i vino iste vinarije Vulc Num, s vulkanskog tla, a od sorti syrah, merlot i montepulciano. Uz rižoto od gljiva sa Sardinije je stigao odlično upareni Alghero Cagnulari L’Alghe. Slankasto i „dimljeno“ , krasno vino. Uslijedio je talijanski specijalitet, svinjske obrazine, ovog puta pripremljene u vinu Brunello di Montalcino a uz njih Rosso Picena Pongelli povijesne vinarije Villa Bucci iz regije Marche, koju je Veronesijeva grupa kupila 2024. godine. Za desert i kraj vinskog putovanja po Italiji, došla je sbrisolona Mantovana s kremom od vanilije i zgodnim laganim slatkim frizzanteom Moscato D’Asti DOCG „Dolcevita“ iz Pijemonta sa svega 5% alkohola. Sva vina večeri bila su u cjenovnom rangu od 16-24 eura. Drugi dan je bioposvećen posjeti vinariji la Giuva, u mjestašcu Val Squaranato, na pola sata vožnje od Verone, uzbrdo uzbrdo sve do nadmorske visine od 500 metara gdje se na 17 hektara protegla ultramoderna vinarija. Pokrenuo ju je 2013.godine, za svoj „gušt“, poznati talijanski nogometni menadžer Alberto Malesani, da bi deset godina kasnije prešla u ruke konzorcija Oniverse. Hrvatski su gosti imali sreću pa su, uz pomoć lijepog vremena, u daljini vidjeli i planine Alto Adigea prekrivene snijegom. Domaćin, enolog Enrico Mirangola suvereno je vodio obilazak vinarije od podruma do krova i kušanje koje je odševilo , a vina su jednoglasno ocijenjena kao fantastična. Uz njih su posluženi lokalni sir i salame, a sve je pratila iscrpna priča o vinu, tlu, vinogradu…Prvo je bilo njihovo najprodavanije vino, Il Valpo, aktualna Valpolicellom 2024. Sa svojih 12,5 % alkohola, voćna i bobičasta, idealna je za sparivanje s jeguljom, masnijim ribama, raguom. Drugo je bila nešto ozbiljnija Valpolicella Superiore Il Rientro, sa čak 14 % alkohola: voćno vino s ozbiljnijim završetkom. Ime je ovom vinu dao Malesani po nogometašima kakve je najviše volio, koji se puno kreću i pokreću akcije iz pozadine. Uz klasične sorte corvina, corvinone i rondinella, u ovo vino se za boju i tanine dodaje i 5 % sorte – croatina. Premda, kako kažu, nije u rodu sa sortom hrvatica, svima je bilo itekako drago. Potom je na red došao Amarone della Valpolicella 2019. s 16 % alkohola, koji je mirisao na šumu i krv, a prava „bomba“ je tek slijedila. Bio je to L’Aristide, Amarone iz 2018., koje su gosti prepoznali kao „čudo od vina“ – snažno a mekano, voćno s mirisima tamnog voća. Sa savršeno uklopljenih 17 % alkohola vino je stameno, veliko. Bravo za enologe, rekla je i Iva Jardas iz Kutjeva dok je hrvatska svita prolazila kroz savršeno čiste podrume u kojima se uz amfore, bačve od inoksa i veliki broj novih francuskih hrastovih bačava bačvarije Tremaux, pažljivo čuva i arhiva. Objasnio je kako talijanski zakon ne dopušta da vino na tržište izađe prije dvije godine odležavanja i pokazao moderno i prozračno uređeni salon na katu iz kojeg se izlazi na terasu s koje pogled puca na prekrasan okoliš. Tamo je i golema kada koja se ne koristi za kupanje nego se prigodom partyja napuni ledom i u njoj se hlade butelje. Posljednjeg dana, pred put, Hrvati su obišli središte Verone, prekrasnog grada od 225 tisuća stanovnika čija je Arena treća po veličini u nekadašnjem Rimskom Carstvu. Najčešće se uspoređuje s pulskom arenom a procjenjuje se da su napravljene u istom periodu, u ranom 1. Stoljeću. S vrha puca pogled na grad i premda do njega nije lako doći, isplati se. Druga popularna znamenitost Verone, je, naravno, Julijina kuća i balkon pod kojim je, navodno, ljubavno jecao Romeo, a premda nema dokaza da je neka obitelj Capuletti ikada posjedovala kuću u Via Capello, broj posjetitelja ovog dvorišta se godišnje mjeri u milijunima. Ovoga puta, WoWice i gosti izrazili su veliku zahvalnost Talijansko-hrvatskoj gospodarskoj komori, grupaciji Oniverse, Kutjevu koje je svojom pobjedom omogućilo Ivi Jardas da putuje i obećali se vratiti u predivnu Valpolicellu. Kako ovoga puta nisu dodirnuli Juliju, što navodno blagoslivlja ljubavnom srećom – u strahu su da više neće imati sreće u ljubavi, što se ne smije dopustiti. I, naravno, moraju a moraju kušati i još brojna fantastična vina.
WoW
