U subotu smo bili na sjajnom ručku u Dubravkinom Putu, restoranu u kojem već skoro 2 godine kuha Priska Thuring jedna od najtalentiranijih chefova na ovim prostorima.
Ručak je kompletan bio na temu škampa koji su živi tog jutra stigli i Priska nas nije morala previše nagovarati da njoj prepustimo odabir slijedova koji su se svi vrtjeli oko jedne osnovne namirnice….
No kako je tema ove kolumne trebala biti Hrvoje Kroflin koji nas je sjajno ugostio par dana prije učinit ću presedan i dati paralelnu priču i pokušat ću usporediti neusporedivo.
Ovo mi je nekako kao Jackson Pollock meets Roy Lichtenstein
Prvi slijed, Hrvoje Kroflin je poslao gusju jetru, dimljenu, na posteljici od šparoga, aromatično, intenzivno, slasno. Priskin prvi slijed je bio savršeno svjež očišćen rep povelikog škampa na podlozi od humusa, slatko, malkice maslinovog ulja i sipinog crnila dodalo je malo napetosti na nepcu. U oba slučaja tekući uvod je bio pjenušav, Franciacorta vs. Champagna, bez greške.
Drugi slijed, Priska je sirovi rep škampa pokrila tekućom “fritajom” sa šparogicama, maksimalno močno i moja jedina primjedba bi bila da bi ovo jelo još malo dobilo da je na stolu bio fini vrući kruh bez dodatka heljdinog brašna koje je predominantno uz nježne okuse škampa. Hrvojev tanjur, to jest Hrvojev kamen, nosio je malo mesa velikog atlantskog raka, prefini slijed na tragu japanske tradicije.
Priska nam je sada poslužila mali bisque, juhicu od škampa sa ponovno sirovim škampom koji je dobio minimalnu termičku obradu pri serviranju. Hrvojev treći slijed bio je naprosto senzacionalan, krumpir na četri načina obradjen uz malo tartufa, savršen slijed.
Za glavno jelo Priska je odlučila dati nam za probu jedan novi tanjur, baskijska kobasica, grdobina, škamp koji je bio samo uljez da bi priča bila kompletna, njoki, gljive…..
Puno toga ali vrlo skladno, ako padne odluka da ovo jelo ide na kartu sigurno će biti jedan od mojih favorita.
Hrvoje je glavno jelo podijelio u dva slijeda, prepelicu na beluga leći i divnu patkicu obradjenu na dva načina, prsa kratko zapečena i confit, sve u svemu savršeno!
Kod deserta ne mogu biti objektivan, Hrvojev desert je bio isti za sve oko stola, bio je tehnički savršen, ne presladak i vrlo atraktivan no u Dubravkinom Putu stoluje osim Priske i Robert Bašić, pattisier svjetskog nivoa a četri deserta koja nam je , na naše iznenadjenje, prezentirao na jednom ogromnom tanjuru bila su iz neke druge galaksije ,nevjerojatno kreativno, ukusno i prelijepo…..
Eto ponovno nisam uspio kritizirati nego samo hvalim, ali večera kod Hrvoja Kroflina u Manu2 i ručak kod Priske Thuring bili su na svjetskom nivou kvalitetom, prezentacijom i moram priznati i cijenom, srećom imam predavanje na jednom gastro eventu idući weekend pa barem mogu jesti for free….big smile!
Tekst i fotografije: Otto Barić
