Prvi su dani jeseni, ovo dugo povremeno toplo ljeto je došlo kraju ali ipak još poneki dan budi sjećanja i mami na more, barem one koji su mu još uvijek blizu.
Jučer smo odlučili vidjeti šta radi Igor Gudac, bez velike ekipe, onako iskreno sam kao nekad u kuhinjici u kultnom Ducku.
Zaključak je vrlo jednoznačan, Igor radi čuda, taj dečko ima toliko energije, znanja i imaginacije da me povremeno ostavlja bez riječi i bez daha.
Siguran sam da nije lako kuhati sam, svaka čast naravno pripremi koja se odradi u ranu zoru. Svaka čast i talentiranim pripravnicima koji imaju i želju i volju i snagu nakon stotinjak dana rada od 6 ujutro do 2-3 poslije ponoći još uvijek biti sveprisutni.
No pravi “fantazista” u kuhinji rješava ipak u konačnici sve sam.
Ako se pitate šta nam je to Igor skuhao a da je na mene toliki dojam ostavio, eto par jela koja su dolazila savršeno precizno i esteski doradjena iz kuhinje..
tuna, grašak i fermentirani češnjak, preslatke kozice zapečene u lisnatom tijestu, ceviche sa dimljenim batatom, mislim stvarno da slike govore više od puno puno riječi….
Nakon toga je na otočkoim češerima dimio tikvice i batate i nadogradio s malo bijele ribe, netom ulovljene i dodao još gljivu i pire, senzacionalno, iskreno, lokalno…..
Jedino što toga dana nije bilo lokalno bilo je vino, pretražio sam frižidere i našao dva predivna Chablisa koji su savršeno zaokružili doživljaj
Bilo je tu još jela (ribe), cigara i interesantnog društva ( naletio je Ron Weasley iz Harry Pottera sa dragom) i moj je zaključak da Stupe druge godine moraju biti na itinereru svakog ozbiljnog hedonista!
A genijalni spiritus movens Pero Lozica već priprema nove senzacije, ali o tome nekom drugom prilikom….
Tekst i fotografije: Otto Barić
